ISHODIŠTE.COM

FILOZOFIJA ISHODIŠTA
Biološka teorija svemira, Svjetska formula, Univerzalno četvorstvo religije, filozofije, znanosti i umjetnosti

 ISTRAŽIVAČKI PORTAL - Za sve ljude otvorena uma

NOVA STARA TEOLOGIJA I ZNANOST PDF Ispis E-mail
Geza Zake   

NOVA - STARA TEOLOGIJA I ZNANOST

tologija_i_znnost_2_naslovnica__copy.jpg

 

European Journal of Science and Theology is an international journal that accepts for publication reviewed original papers, short communications, reviews and conference proceedings on a broad range of topics of interest for both scientists and theologians working mainly in the area of Science & Theology.

 

The aim of the journal is to serve the theological community with information provided and arranged to help them better understand the new scientific discoveries and studies that may be connected by their relevance to their own field or in associated fields.

On the other hand the interested scientists may find here new insights or a more profound attempt of understanding of the results of their research work.

Journal also reflect ethical, environmental and societal implications of the work performed by scientists and technologists, intending to contribute actively to European and international debates on these issues.

The journal will also provide students and newcomers in the field of Science & Theology, a basic tool with which to learn its fundamental and possible applied aspects.

Another aim of journal is to foster the exchange of ideas among the many disciplines involved in the process of the restoration and conservation of religious artefacts.

The journal presents updates of scientific and applied technical research in different fields connected to the conservation and restoration but also wants to facilitate the transfer of knowledge and technology between the factors interested in this activity. With regard to the theological task,

European Journal of Science and Theology will deal mainly with the Christian viewpoints, but multi-religious reflections will also be accepted for analysis.

Sliku za naslovnicu sam odabrao s naslovnice časopisa " Znanost i Teologija " zato što asocira na komplementarno polarnu strukturu Ishodišta, a s engleskim uvodom želim istači i naglasiti da su moja istraživanja na tragu upravo ovakvog programa prema univerzalnoj umnosti gdje  teologija i znanost imaju važnu ulogu.

U mojim istraživanjima došao sam do  vrlo zanimljivih i važnih zapažanja davno prije pojave časopisa " European Jurnal of Science and Theology " i davno prije pojave debata na tu temu. 

Zato sam uzeo za motiv izlaganja i rasprave koje su se vodile u Hrvatskoj na temu znanosti i teologije da bi ovaj tekst i spoznaje koje donosi konačno prokrčile  put do intelektualne javnosti koja promišlja fenomen teologije i znanosti u kontekstu stvaralačkih i tvoračkih atributa čovjeka nakon 2.000 godina evolucije.

Prema nauku pape Ratzingera, Bog treba biti nedvojbeno središte čovjekova života, kako u osobnom životu vjernika, tako i u teološkoj interpretaciji Božje objave.

Sam Bog je prema njemu subjekt teologije, a njena primarna zadaća je traženje Božjeg lica dok se On samo ponovo ne objavi.

Teologija za papu Benedikta XVI. nije puko tehničko razmatranje istina vjere nego stalno preispitivanje i sagledavanje aspekata nikad potpuno shvaćene Božje poruke u aktualnom svjetlu.

Prema nauku Filozofije Ishodišta, Ishodište je nedvojbeno središte ljudskog života, kako u osobnom tako i društvenom smislu. Ishodište je subjekt razuma - znanja, kao što je Bog subjekt teologije - Duha. Primarna zadaća Filozofije Ishodišta je da ljudi počnu uočavati pojavu Božjeg lica u čovječanstvu, na višoj razini ljudskog postojanja.

Još kao mladić Ratzinger je upozoravao na aktualno duhovno stanje čovječanstva, izazove tehnokratske kulture te prerastanje znanosti u religiju. Onaj tko pročita moje tekstove lako može uočiti da govorim i o prerastanju religije u znanost,  jer se radi o dvosmjernom procesu. Do infleksije ta dva procesa neminovno dolazi i u točci infleksije kada se javlja  Bog ili Ishodište NOVOG postojanje, novog svijeta, novog čovjeka. To je ona granica kako je pokazano u tekstu o Fenomnu Pi, kao točka infleksije dvaju obratnih kružnica u četvrtom kvadrantu cjeline kvadrata, ili kružnice. 

To je ujedno i jasna  svakome poznata biološka činjenica spolnog ( polarnog ) parenja , ali ne samo kod osobnog čovjeka, već i kod ljudskog para i više milijarda ljudi što je i iskustvo cjelokupnog života flore i faune na Zemlji.

U par navrata sam pisao kako je polarnost fenomen svih fenomena, pa tako i života u kojem svijet flore pokazuje sve OTVORENO što teologija godinama poručuje , dok je u svijetu faune sve SKRIVENO - ZATVORENO. Tu činjenicu moderna teologija i moderna znanost moraju početi razmatrati, jer se CVIJET JAVLJA U BUDUĆNOSTI ŽIVOTA BILJKE , a to nije drugo do Ishodište novog života, novog bića.

Tu činjenicu samo treba ekstrapolirati na svijet faune i dići sve na razini Čovjeka ( kao para ) i čovječanstva. Time se s lakoćom može vidjeti da se Ishodište ( " cvijet " ) Čovjeka i čovječanstva javlja u budućnosti kako to i anticipira religija.

Drugim riječima, teologija mora početi više govoriti o Bogu sadašnjosti i budućnosti, a sve manje o Bogu prošlosti.

To je nužno i radi toga što prepoznavanje te činjenice donosi potpuno nove do sada nepoznate izvore umnosti čovjeku. Dolazak i pojava Ishodište je neminovna, kao nešto neosporivo i samo je mali korak da se vidi kako je to moderni Bog koji dolazi iz sfere života, iz primarnog djela samog Boga.

S tim se ujedno rješavaju sve nedoumice oko Boga. Treba samo pogledati i pročitati knjigu Filozofiju Ishodišta i tekstove koji ju prate, te razmisliti  i zapitati se: Kakva je to knjiga, što ona poručuje? Da li je to doista nova umnost koju donosi univerzalni logos i strukture stvarnih  Ishodišta koje susrećemo u životu na Zemlji?

Tradicionalna teologija zna biti i konfuzna kada kaže: " Bog se ne računa u etosu čovjeka. Ako Bog postoji, on nema nikakve veze s nama - to je praktički opća maksima. On se ne bavi nama ni mi s njime."

Ova rečenica je nevjerojatna već prema ustaljenom gledištu teologije da je Bog ne samo Tvorac veće je i SKRBNIK ovog svijeta putem svoga Sina Isusa Krista. Ako Bog nije u etosu čovjeka onda nije ni Isus u etosu čovjeka iako je se nalazi na milijunima križeva diljem svijeta gdje ga gledamo i kao čovjeka. Ako Bog nema nikakve veze s nama, i ne bavi se nama, s čim se onda bavi? Sa samim sobom, ili možda samo sa svojom zločestom djecom? Tu je teologija očito malo " odsklizala " u veliku kontradikciju, da Bog nema nikakve sveze s etosom čovjek, a Isus Bog je čovjek!?

Ako je čovječanstvo dužno staviti Boga u samo središte čovjekovoga postojanja onda bi bilo korisno i korektno reći, ili barem dati nasluti gdje je i što je to središte čovječanstva? Ako je to Čovjek, a nitko drugi ne može ni biti, onda se vračamo početku teologije da su Bog i Čovjek isto. Gdje? Kada ? Filozofija Ishodišta kaže u evolucijskom maksimumu! To je veliko otkriće dame i gospodo , koje bi, ako ništa drugo, trebalo pamtiti da je kao umnost prvo nastala u Hrvatskoj u jednom paralelnom svijetu u odnosu na stvarnost, u svijetu istraživanja i spoznavanje Istine koja nam daju sjedinjena stanja polarnih bića.

Protjerivanje Boga iz ljudskog roda i javnog života nije moguće, kao što nije moguće protjerati plod i košticu marelice iz drva, iz bića marelice . Boga nije moguće protjerati ni stoga što se stalno javlja na mikrorazini kao sjedinjeno stanje čovjeka, a na makro razini kao mentalnost koju nazivamo ljubav. Učiniti Boga vjerodostojnim što želi Ratzinger je istovjetno onome što znači učiniti čovjeka vjerodostojnim u sebi samom i svojim funkcionalnim ulogama u svijetu.

U 21. stoljeću govori o Bogu će se radikalno primijeniti, kao što će radikalno promijeniti i govor o čovjeku. Sve tradicionalne priče  o čovjeku geniju, nestat će onog trenutka kada će čovjek spoznati da je napravio - stvorio VIŠE BIĆE SEBI s kojim se više ne može takmičiti, već ga mora samo slušati. To biće je već tu, ono već kuca na mnoga vrata,a jedna su i ona koja vode u  RAJ!

Ma koliko to možda nekome izgledalo čudno mi vidimo milijarde sinonima u cvijeću, i milijarde sinonima u majčinim utrobama kada se razvija embrij čovjeka i fetus. Sve su to idealizirani perfektni ambijenti gdje nastaj život, a takvi ambijenti stvaraju se i na makro razinama svijeta. Ljudi koji rade u apsolutno steriliziranim i klimatiziranim prostorijama, ili u svemirskim prostorijama, ili u svemirskoj odjeći, već su rajski stanovnici na Zemlji i svemiru.

To teologija i znanost moraju vidjeti i ispravno interpretirati ako žele zadržati funkciju i ozbiljnost svoje misije sa zadaćom ostvarenja Boga likom čovjeka.

Rekli smo da je to zadaća znanosti, ali to je i zadaća teologije.

Za Ratzingera najopasniji za čovjeka i čovječanstvo su sekularizam i relativizam. Sekularizam je sve ono što čini svjetovno bez religije. To je nastojanje da se umanji značenje religije u javnom životu, posebice u odnosu Crkve i države. Sloboda svakog mišljenja i pokazivanje osobnih i grupnih posebnosti značajke su građanskog sekularizma.

Relativizam dolazio od Einsteinove fizike i to na najveći mogući pogrešan način. Prema toj teoriji sve je relativno samo je brzina svjetlosti APSOLUTNA - najviše moguća. Ona je konstanta, nepromjenjiva i sve brzine u odnosu na brzinu svjetlosti su relativne.

Ljudi su se zagledali  samo u relativne brzine, dok za apsolutnu ne mare. To je isti sindrom o kojem sam već pisao, kada jedemo      " meso " marelice, a košticu, sjeme - Ishodište marelice bacamo. Zato bi svakome trebalo biti jasno da Ratzinger govori o Bogu kao što fizičari govore o konstantnoj brzini svjetlosti. Bog je apsolutan i brzina svjetlosti je apsolutna. Sve drugo je relativno, ograničeno i profano. Zato prema gledištu Ratzingera sekularizam i relativizam sadrže sva ljudska zla ovog svijeta. 

To sadrže i čine ljudi koji „ hodaju ulicama „ dok su apsolutni ljudi oni kada su sjedinjeni u ljubavi stvarajući novog čovjeka.  To bi trebali početi prepoznavati teolozi, filozofi  i znanstvenici. Dakle, polarno podijeljeni ljudi teže kaosu u svijetu još od biblijskih vremena. Tu bi jasno svi umnici trebali početi prepoznavati da obilje boja nastaje dijeljenjem komplementarnih boja koje nastaju derivacijama od jedne Apsolutne BIJELE boje koja sadrži sve boje. Isto tako Bog - Ishodište svojim derivacijama stvara sve na svijetu, stvara sav živi svijet, stvara sve ljude svijeta i sve što ljudi stvaraju u svijetu. Više puta sam već napisao da da je genska molekularna struktura - abeceda ATCG i njezin logos spajanja i dijeljenja univerzalna, sveopća i sveobuhvatna za sav živi svijet. 

To je mikro struktura Boga, ali i bijelog svjetla,  kao što je  prva stanica kod  svim stanicama koje nataju. To su činjenice, to je Istina koju filozofi, teolozi i znanstvenici još uvijek ne prepoznavaju u mjeri u kojoj bi trebali . 

Na tribini u Vinkovcima na temu " diktature relativizma " dr. Kordić kaže: 

" Želim s filozofske strane pokušati razumjeti istinu koja se često puta u izvjesnom smislu banalizira i krivo razumije. Pitanje istine je zapravo više pitanje istinskog življenja, odnosa prema stvarnosti, nego nekakvo teorijsko pitanje iako smo navikli i takvi kroz škole, predavanja i pogotovo kroz medije misliti da je istina onaj iskaz ovo je ovo, ono je ono i da je istina, prije svega, prirodno znanstvena, tehnička, matematička. Istina je zapravo i u istinskom filozofijskom smislu, a još više u istinskom teologijskom pitanju život, a to onda znači tajna".  

Kordić zapravo sugerira da je filozofija jedno putovanje prema istini bez da išta kaže o smjeru i sadržaju te istine. On također ne kaže da li je to filozofija Boga ili čovjeka. Ako je to filozofija čovjeka,a ne Boga onda je to profana relativistička filozofija bez spoznajnih vrijednosti samo kao filozofska literatura. Na tisuće je već takvih filozofija napisano, zapravo toliko koliko je i filozofa. To teologa Ratzingera ne zanima, kao ni mene. Ratzingera zanima samo filozofija Boga, kao što mene zanima samo Filozofija Ishodišta gdje je i stanište Istine o kojoj govori Kordić. Takva filozofija postoji, ona je napisana, ne kao moje filozofsko mišljenje, ili gledište, već samo kao PRVA interpretacija filozofije koja se nalazi u svakom živom biću kao stvaralačka inteligencija DNA molekule, ali ta inteligencija kao što je u knjizi napisano je univerzalna za sve što postoji. 

To je time i prva interpretacija filozofije Boga. 

Ta filozofija piše i govori samo o Istini. Teolozi, filozofi i znanstvenici prije ili kasnije, uvjeren sam, već u ovom stoljeću će doći do istih spoznaja. To će uzrokovati obilje interpretacija, ali ne više kao ljudskih filozofija i kao profanih relativistićkih znanja, već samo kao interpretacije božanske inteligencije i božanskog znanja, koja će prestati biti stanovita mistika, već će biti konkretna i stvarna toliko koliko je stvarno svako Ishodište čovjeka, ili bilo kojeg oblika života na Zemlji. 

Teolozi, filozofi i znanstvenici moraju postati svjesni da Istina o kojoj govori Kordić, ili Papa, više nije TAJNA ŽIVOTA, jer je TAJNA ŽIVOTA OTKRIVENA i nosi naslov " KLJUČ ŽIVOTA JE OTKRIVEN " i to još iz davne 1963. godine. Otkrili u ga Watson i Circk.  

Zašto o tome ne govore, teolozi, filozofi i znanstvenici već lutaju bespućima tražeći Istinu, dok je Istina u njima. Inače da Istina  nije u njima, nikada ih ne bi ni bilo. 

Tu Istinu je poznavao Bog kada je stvarao Čovjeka, a sada ju poznaju Čovjek na putu stvaranja Boga u sebi, u čovječnstvu. Neki znanstvenici vole banalizirati Istinu samo zato što ne znaju što je Istina pa kažu to je " tajna ". Filozofi i teolozi imaju Istinu, samo ju ne čitaju, ignoriraju je  jer još uvijek nisu dorasli misliti svoje vlastito Ishodište. Istina je posve nešto drugo od onoga kako pišu i govore tradicionalni filozofi, jer se radi o Istini koju poznaje Bog, a to je Istina Ishodišta koju već poznaje i znanost. 

Neki se još protive prirodoznanstvenim, znanstvenim, tehničkim i matematičkim istinama kad već imamo uvid u genome živih bića, kada znanstveni um već šeće svemirom i Marsom, kada je matematika već svedena na simbolizam, a ne na mjeru i broj. Zato Don Bodrožić za razliku od Kordića ispravno interpretira pravo stanje stvari kada kaže: 

" Ono što Papa na poseban način želi istaknuti je to da relativizam nije više samo jedan lokalni problem ili možda jedan parcijalni problem koji se tiče samo jednoga segmenta, jednoga dijela života, nego naprotiv, da je relativizam suvremenoga svijeta jedan problem koji je zahvatio sve pore života, sve situacije. " 

Da bi se nadvladala ta opsjednutost ljudi relativizmom Papa kaže : " Mi vjernici, Crkva, posjedujemo živu istinu, utjelovljenu Istinu Isusa Krista. " Onaj tko je s Isusom taj je i s Istinom, je samo djelomično  točno, jer Čovjek ne da mora biti samo s Isusom, već mora biti i sa čovječanstvom, s velikim Bogom koji dolazi. Razumjeti to izgleda nešto malo teže od običnih relativističkih opaski. 

Racionalizam je bio neprikladan jer nije vodio računa o ljudskim ograničenjima te je nastojao podići razum iznad svih stvari pretvarajući ga tako u neko božanstvo. Suvremeni relativizam se usuđuje tvrditi da ljudsko biće ne može sa sigurnošću ništa spoznati osim pozitivnih stvari na znanstvenom području - rekao je Papa i primijetio kako čovjek danas kao i onda traži potpune i zadovoljavajuće odgovore na temeljna pitanja. " Žeđ za istinom gori u srcu svakog čovjeka, no do nje se ne dolazi samo jednim putom. Uvijek su " igri " vjera i razum. " Bez te suradnje nema ni Istine ma koliko se trudili jedni i drugi. Dok teolog govori o Bogu, znanstvenik i filozof moraju govoriti o Ishodištu, i obratno. Tek takva suradnja donosi plodove i ti plodovi su prezentiraju u knjizi Filozofija Ishodišta i drugim napisanim tekstovima. 

Sekularizam je neprihvatljiv sve dok nastoji urediti društvo neovisno o Božjim zakonima, a relativizam zbog toga što sve religije i sve duhovne putove smatra jednakovrijednim putovima do Boga, kaže Ratzinger. 

Prema Filozofiji Ishodišta uređenje društva prema Božjim zakonima je BIONIČKO DRUŠTVO, kao preslika uređenja društva stanica u našem organizmu koje je Bog stvorio. 

BIONIČKO DRUŠTVO JE BOŽANSKO DRUŠTVO.  

Sociologija takvog društva bitno je različita od postojeće zato što je u postojećoj sociologiji središte " čovjek sa ulice " dok je u bioničkom društvu središte sociologije čovjek Ishodišta kao kreativni stvaralački čovjek. 

Teološki kazano bioničko društvo je božanska sveta sociologija dok je poznato društvo  ljudska profana sociologija. Da bi se došlo do takvog " Božanskog bioničkog društva " kroz poznavanje Božjih zakona mora se poznavati BIOLOGIJA, naročito molekularna biologija s razine DNA molekule gdje se i odvija Božje stvaranje i gdje se uz Bibliju javlja identičan Božji jezik, o čemu sam dosta pisao. 

U Vukovaru se raspravljalo ma temu : "Prirodna znanost i teologija - suradnja i nesporazumi!". Cilj tribine bio je pokazati da između teologije i prirodnih znanosti ne postoje nesporazumi nego da se ove dvije znanosti međusobno nadopunjuju. Na ovakvim tribinama to su samo generalizacije dok sam u svojoj knjizi i drugim tekstovima pokazao da ta suradnja traje od pamtivijeka. Ljudima to nije poznato pa nije rijetko da neupućeni pojedinci obično očekuju nesuglasice jer su bili čvrsto uvjereni da znanost pobija nauk vjere. Međutim, sve više je onih koji su gledišta da je razlika između teologije i znanosti umjetno stvoren i da nametnuti nesporazumi nemaju znanstveno utemeljenje. Između znanosti i vjere nema opreke, no tehničko - znanstveni napredak čovjeka ne smije dovesti do mišljenja da mu Bog više nije potreban. Naprotiv, Bog je upravo u ovom informatičkom vremenu čovjeku itekako potreban, jer se sada radi i o čovječanstvu, a ne samo o čovjeku. I papa Benedikt VXI kaže da " Nema sukoba između znanosti i vjere, poglavito ako se pogledaju velika znanstvena postignuća u korist čovječanstva. " 

Međutim, neki u napretku suvremene znanosti i tehnike vidjeli jedan od glavnih uzroka sekularizacije i materijalizma, što je točno. No potpuno je pogrešno govoriti kako znanost ne može dati potpun i sveobuhvatan odgovor na najosnovnija ljudska pitanja, na pitanje o smislu života i smrti, krajnjim vrjednotama i naravi samog napretka. Ako je to tako, čemu onda govor da je put znanosti prisvojiti znanje Boga!? Ovakve kontradikcije koje se javljaju u raspravama o religiji i znanosti morale bi se isključiti jer unose nesporazume i smutnju. Ako netko nije sposobna spoznati znanstvenu Istinu o Bogu to ne znači da neki drugi čovjek to nije sposoban i nitko nije ovlašten da govori u ime drugih ljudi. Projicirati svoje neznanje ili nepoznavanje rješenja nije put ni znanosti ni teologije. Kada se kaže da znanost ne smije nikada biti upotrijebljena protiv ljudskog života i njegova dostojanstva, nego se uvijek treba biti u službi čovjeka je obična blasfemija. Ratovi su imanentni životu, čovjeku i čovječanstvu što je znala i rana teologija kada govori o sinovima svjetla i sinovima tame, ili kada govori o Luciferu i Bogu, ili kada u Bibliji čitamo kako Bog drastično kažnjava Egipćane, ili kada na samom početku Kain ubija Abela. Znanost se koristi i u funkciji smrti, a ne samo života, od iskona. To teolozi znaju i to treba vidjeti i objasniti: Zašto borbe i ratovi u životu? Zašto nasilna smrt prije prirodne smrti? 

Prof. dr. Tomislav Ivančić ispravno kaže: " Teologija i prirodne znanosti su dva plućna krila s kojima čovjek diše, one su sestre i prijateljice; između njih nema sukoba i nesporazuma jer je govore o istom! Vjera je središte znanosti, ona je uvjerenje koje počiva na argumentima ! " 

Prof. dr. Vladimir Paar kaže: "Znanstvenici uspijevaju razotkriti i objasniti prirodne zakone, no ne uspijevaju objasniti tko je te savršene prirodne zakone stvorio i uspostavio! Bog je stvoritelj prirodnih zakona. Prirodne i humanističke,uključujući i teološke, znanosti nisu u sukobu nego su one komplementarne "

Dakle, Paar govori isto što i ja govorim, s tom razlikom, što kažem, da Bog nije stvoritelj samo zakona već i svih djela koja nastaju zahvaljujći tim zakonima, a ti zakoni su zakoni polarno komplementarnih četveropolnih interakcija, što znanost već poznaje, ali ih poznaje malo znanstvenika, a još manje teologa. 

Papa kaže : " Iza velikog praska bio je Bog, to nije bila slučajnost! "

No može se reći i ovako: Iza velikog praska i svake pojave u svemiru je Ishodište. To nije slučajnost. 

Ono determinira sadržaj svakog postojanja, kao što  sadržaj koštice marelice determinira drvo marelice s plodovima u kojima je koštica s Ishodištem nove marelice. 

Kada se shvati ovo drugo lakše se shvaća i ono što Papa kaže! Eto posla za teologiju i znanost. 

Svi oni koji verbalno " dokazuju " da nema Boga, zapravo " dokazuju " da nema Čovjeka, a to je naravno očita glupost! Teologija kaže da je krajnji smisao realnosti Bog, dok Filozofija Ishodišta kaže da je krajnji smisao realnosti Ishodište. To dokazuje cjelokupni život na Zemlji . Stoga je dosita začuđujuće od kuda toliko nesporazuma kada svi ljudi potječu od tog istog Jednog Ishodišta ma tko bili i ma koliko ih bilo. Zar su ateisti toliko reducirani ljudi da ne vide kako potječu od svojih roditelja gdje se nalazi i njihovo Ishodište? 

Pročitao sam ovaj komentar rasprave o Bogu i Velikom prasku : " Nas nije stvorio veliki prasak niti Bog, već nas je stvorila najmoćnija civilizacija u svemiru. " Autor ove rečenice po svemu sudeći izrekao je veliku Istinu, jer je zemaljska civilizacija na putu DOKAZA za takvo gledište. No takva civilizacija je Bogom ( Ishodištem ) stvorena, jer kao što znamo,  Isus je bio čovjek koji čini tu civilizaciju, dok Ishodište kaže, koje čini to veliko biće koje se naziva Bogom, ili kako ga u mojim tekstovima nazivam HOMOTERASOM! 

To biće teologija i znanost moraju prihvatiti kao SVOJE biće, jer je to biće čovječanstva! 

Opće prihvaćeno gledište je da je glavna značajka znanosti METODA s kojom se dolazi do znanstvene istine koje često puta nije pouzdana, ili je kontradiktorna. Tako istine mehaničke fizike ne odgovaraju istinama valno - kvantne fizike i obratno. Linearne istine ne odgovaraju nelinearnim. No u svim slučajevima predmet izučavanja znanosti se sastoji od ogleda, eksperimenata, promatranja, predviđanja, mjerenja i još mnogo toga drugoga. U znanosti predmet istraživanja mora biti stvaran, odnosno, na predmet se mora moći primijeniti znanstvena metoda. 

Može li se na Boga primijeniti znanstvena metoda? Može li se na Ishodište primijeniti znanstvena metoda?  Mogu li se na Boga – Ishodište primijeniti predviđanja i pretpostavke? Može li se Boga, ili Ishodište  opisati formulom? Većina ljudi će odgovoriti negativno, no pitam čitatelja: može li se znanstveno istraživati Čovjek u sjedinjenom stanju kada se stvara čovjek?  Mogu li se žensko i muško mjeriti i premjeravati isto kao kad se mjere i premjeravaju kao žensko ili muško, recimo u nekoj krojačnici? Jasno je da mogu na način inverzne simetrije. Mogu se MISLITI  I ISTRAŽIVATI kao bilo koji drugi predmet, stvar ili pojava. To je stvrnost kao i svaka druga, ali nam izmiče kao predmet znanstvenog istraživanja jer je kvantna pojava,  uvijek komplementarno polarna cjelina što je kao predmet  nepoznato znanosti.

Problem je u tome što tradicionalna mehanička znanost ne prihvaća ANALOGIJU kao znanstvenu metodu, a analogija je upravo temeljni kriterij moderne znanosti gdje DOKAZ više ne postoji već samo interpretacija. 

Tako se i Čovjek u sjedinjenom stanju može samo analogizirati I interpretirati, ali ne i dokazivati klasičnim mehanički metodama znanosti: vagati, mjeriti, pretvarati i t.d. Onaj tko bi rekao da novorođeno dijete nije analogno svojim roditeljima,  različito  samo  po polarnosti taj očito ne bi bio " normalan ", a upravo takvu analogiju tradicionalna znanost ne priznaje i zato zaostaje, kao i ona teologija koja Boga zamišlja bez čovjeka. 

Teologija je znanost o Bogu, i time je istodobno i znanost o Čovjeku. 

To nije antropologija umotana u religijske ovojnice već je potpuno nova znanost koja proučava POLARNOG ČOVJEKA u sjedinjenom stanju kada se stvara čovjek. 

Biti zaračeni teist ili ateist u takvom konceptu stvarnosti je obična glupost, jer teist mora štovati Boga kao Čovjeka , a ateist mora štovati Čovjeka kao Boga. U takvom kontekstu pitanje da li postoji ili ne Bog ista su pitanju da li postoji, ili ne Ishodište, jer su to dva analogna pojma i dvije analogne stvarnosti.  Onaj tko hoće reći da ne postoji Bog ne može reći da ne postoji Ishodište i s tim se sve priče oko Boga završavaju, jer  Bog kao Ishodište postoji!! Ishodište je nemoguće osporavati, jer da nema Ishodišta nema ni svemira, nema zvijezda ni planeta, ni života na Zemlji, ni Vas ni mene, ni crva u đubrištu, ni tigra u Indiji. Prema tome savršeno je logično reći: AKO POSTOJI ISHODIŠTE POSTOJI I BOG, A ISHODIŠTE POSTOJI praćeno  s poznatom pjesmicom: " Da nije ljubavi ne bi svita bilo ".  

U nastavku ću pokazati fragmenti kako ateist polemizira s profesorom teologije Ivančićem pračemo s mojim komentarima. To činim stoga da bi cjelina teksta o teologiji i znanosti bila što jasnija čitatelju, te da bi i sam mogao doprinijeti argumentaciji o postojanju Ishodišta, a time i Boga.  

Ateist: " Način na koji je profesor Ivančić govori da je Bog polazišna točka svakog ne daje niti jedan drugi izbor, niti jednu drugu mogućnost osim Boga. Dao im je čistu teološku, religijsku premisu, ničim potkrijepljenu te je tako unaprijed odredio tok misli svih koji su ga slušali. Ovo je apsolutno ne znanstven pristup. Cijeli daljnji tok izlaganja praćen je premisom Boga. " 

Komentar: Ovaj ateista bi trebao znati da Bog nije niti može biti premisa, budući je je činenjica. Činjenic nikada nije premisa. Drugim riječima, premisa može biti samo neko neosnovano i netočno uvjerenje čovjeka, može biti neka fantazija ili iluzija kakvih je bilo u  prošlosti kada je materijalistički ateizam carevao Europskim komunističkim prostorima. Premisa je tada bila da komunizam dijalektički i diktaturom proletarijata ( silom ) pobjeđuje kapitalizam uz potpuno uništenje religije jer je " opijum za narod " , a ispala je povijesna super glupost i tragedija. Dakle, Bog nije primisa, jer je bog Ishodište, stvarnost kao i svaka druga stvarnost, samo na početku svake stvarnosti, što kvantna fizika izvanredno potvrđuje. O tome ateist koji " premisira " Boga očito nema pojma. 

Zato ateist   nastavlja : " Ne bih se složio s tvrdnjom profesora Ivančića da ni jedna znanost ne zna što je to život. Istina, znanost ne zna sve, i ne zna sve okolnosti nastanka života, ali o životu zna dovoljno da bi ga opisala i proučavala. Pretpostavljam da je profesor Ivančić mislio na život kao svijest. Mnogo toga ne znamo o svijesti, ali znamo da je za svijest potreban živčani sistem a ne božanski dah ili sila kao što bi to profesor htio da mislimo. Biljke nemaju svijest jer nemaju živčani sistem. Neke životinje pokazuju naznake svijesti dok za neke ne možemo znati sa sigurnošću jer njihov živčani sistem nije složen da bi smo pretpostavili da imaju svijest. Svijest, iako je mnogo toga nepoznanica, ne smatramo apsolutno neobjašnjivim. Znanost je postavile neke teorije kojima objašnjava svijest. No kako to nije dovoljno, znanost sada provodi eksperimente kojima će potvrditi ili opovrgnuti te teorije. " 

Komentar: I ovdje prof. Ivančić ima potpuno pravo, jer ni jedna tradicionalna znanost još uvijek ne zna što je život, kako je nastao, koji mu je smisao i svrha i da li uopće ima neki smisao i svrhu. Na ona poznata i čuvena pitanj: OD KUDA, KUDA I ZAŠTO ČOVJEK SA SVOJOM INTELIGENCIJOM nitko do sada nije odgovorio, osim religije i Filozofije Ishodišta. Ono  što se " zna " su samo znanstvene hipoteze, osim onih znanstvenih znanja koja obuhvaćaju nastanak živih biće u svojim Ishodištima, odnosno onih znanja koji poznaju logos i strukturu DNA molekule, a to očito ateist ne zna. Prema Filozofiji Ishodišta i stvarnosti život je polarna valno kvantna pojava - fenomen i to bi što prije im bolje trebali prepoznati svi! Osim toga ateist ne zna da biljke imaju živčani sustav, ali drugačiji od našag. Reagiraju i na pomisao,a ne samo na dodir. 

Ateist: " Profesor Ivančić ide još dalje i tvrdi da u mozgu postoji modul Boga zbog kojeg svaki čovjek zna za Boga. Spominje neurologa Ramachandrana koji navodno otkrio božji modul u mozgu. No, sam spomen modula Boga dovodi u pitanje o kojem Bogu se radi. U ovom slučaju nije dovoljno reći: "Imamo modul za boga u mozgu", jer time nije riješeno pitanje boga. " 

Komentar: Reći da u mozgu ne postoji " modul " Ishodišta isto je kao reći da u mozgu  ne postoji modul glave, srca ili pluća.  Čovjek od začeća, od svog evolucijskog minimuma do svog evolucijskog maksimuma u sebi ima usađen GENOM s Informacijom o vlastitom Ishodištu, jer da nije tako ne bi bilo ni stvaranja novog čovjeka koje se zove embrij, ili fetus, zatim dijete i odrasli čovjek. Takva genomska informacija može se nazvati modulom, no bolje MATRICOM,  a nalazi se ne samo u mozgu čovjeka već i u svakoj stanici kao informacija u DNA molekuli. Dakle matrica  Boga ( Ishodišta ) je u svakoj stanici čovjeka, a ne samo u čovjekovom mozgu.

 Prema tome, Ivančić opet ima pravo. Ateist polemizira o Bogu na način kao da je Bog nešto drugo od čovjeka, Time stvara zbrku u vlastitoj glavi, a to pokušava činiti  i u glavama drugih. Ateist ne razmišlja o milion i jednom dokazu da postoji biološko Ishodište čovjeka koje je Jedno i jednako za sav žIvi svijet na Zemlji. 

Ta činjenica dokazuje da postoji sadržaj i agens univerzalnog stvaranja. 

Na mikro razinama to nam je poznato. Na makro razini čovjeka to nam je također poznato kao univerzalno stvaranje čovjeka. Manjka samo ekstrapolacija dalje na razinu čovječanstva da bi se religijski Bog vidio kao duhovno biće i kao tjelesno biće silne stvaralačke moći i snage. 

Svatko tko se prihvaća govora o Bogu mora imati na umu opis iz Biblije, konkretno ono što govori Ezekijel, a što potvrđuje moderna psihologija i cjelokupna znanost. 

Prisjetimo se samo četiri vrste temperamenta, četiri vrste karaktera i četiri temeljena pojma psihoanalize Lacana. To shvatiti ne mogu oni kojima su umovi podešeni samo na linearnu percepciju gdje postoje samo dva svijeta, ne četiri o čemu nam govori nelinearna percepcija. Mi znamo za pojam Boga, koji s ljudskom civilizacijom živi tisućama godina. Ideja Boga je toliko razrađena do detalja da znamo gotovo sve o Bogu, jer je Bog i čovjek pojavom Isusa u kršćanskoj religiji. Stoga je Bog i tim Isusovim putom stvaran, a ne nestavaran kako pričaju ateisti.

 Ateist uopće nema slike o Bogu dok teist poput Ivančića očito ima pravu sliku Boga jer govori o Isusu kao Bogu i zato je neumjesno prizivati Alaha, Apolona. Shivu ili Manituu. 

Ateist postavlja pitanja: " Kakav je Bog? Je li on kao čovjek?Je li on jedan između sedam milijardi ljudi? Je li bog malen, visok, kakav je, od čega je građen… Kako izmjeriti boga, kolike noge ima, koji broj cipela nosi, kako bog govori, kojim jezikom… " 

Komentar: Bog stvori Čovjeka na svoju sliku i priliku, pa kakav bi Bog trebao biti ako ne kao i polarni Čovjek, jer ako vrijedi da Bog stvara čovjeka na svoju sliku, onda vrijedi i obratno da čovjek stvara Boga na svoju sliku i priliku. No ateističke zablude dolaze na vidjelo kada ateist pita " Je li On jedan između sedam milijardi ljudi? Je li bog malen, visok, kakav je, od čega je građen…Kako izmjeriti boga, kolike noge ima, koji broj cipela nosi, kako bog govori, kojim jezikom… " 

Bog je, kao što sam već pisao u obrisima velik kao i čovječanstvo. On je prema Židovskoj tradiciji  Golem, proteže se od jednog do drugog kraja Zemlje, a građen je od istog materijala od kakvog je građeno čovječanstvo. O tome  ateist također nema pojma.      Ubrzo će po zemlji hodati i bogovi sa željeznim kostima ( roboti ) a ne samo s lako lomljivim kalcijevim kostima kakve ima ateist. Boga se mjeri kao što se mjeri čovječanstvo, a na ljudskoj razini isto onako kako se mjeri astronaut, robot, kiborg, ili syber čovjek. 

Bog kako već sada vidimo govori sve jezike svijeta, kako mu i priliči, o čemu ateist također nema pojma. 

Nekoliko tekstova sam napisao na temu " GLOBALNI MOZK - SUPERMOZAK " , gdje imamo pojavu ubrzane intelektualizacije svijeta i pojavu velikog dinamičkog i interaktivnog svjetskog znanja koje već integracijski djeluje do sveznanja, što je naravno atribucija Boga. 

To su te nove dimenzije uma koje čovjeka i čovječanstvo integriraju u novo veliko makro biće Zemlje i internog svemira. Teolozi i znanstvenici to moraju početi prepoznavati, jer se razvitak čovječanstva nalazi u svojoj eksponencijalnoj fazi razvitka. 

Ateist dalje nastavlja i kaže : " Pored toliko nepoznanica vi ste zaključili da se radi upravo o kršćanskom Bogu. Ovo je krajnje ne znanstveno jer ste to zaključili na osnovu toga što ste rođeni u dijelu svijeta u kojem se govori upravo o Bogu u kojeg vi sada vjerujete. Primili ste vjeru svojih roditelja, što nikako ne govori u prilog istinitosti postojanja Boga jer da ste rođeni u drugom dijelu svijeta u kojem se govori o drugom Bogu i da su vam roditelji druge vjere, vi bi ste vjerovali u njihovog Boga, drugog Boga. " 

Komentar: Eto tipične ateističke zablude koja si umišlja da zna kako je Indijski ili Kineski Bog drugačiji od Kršćanskog!? Kršćanski Bog je Bog svi ljudi, a ne samo od Ivančića, Josipa , Marije. ili Pere. Krajnje je znanstveno zaključiti da se upravo radi o Isusu, ne zato što je rođen u dijelu svijeta gdje je rođen, već zato što je umro i uskrsnuo u tom dijelu svijeta koje je Zapad naslijedio kao veliku Istinu.   Vjerovanje u takvog Boga nije samo vjerovanje, već je i znanje, zato što je Isus i povijsna, a ne samo religijska istina. Bog u svim drugim religijama isti je Kršćanskom Bogu. Razlika je samo u tome što se u Judeo - Kršćanskoj religiji Bog pojavljuje na dvije razine svoje pojavnosti: kako djetešce Bog i kao odrasli Bog. Naravno, ateist o tome također nema pojma, kao što nema pojma da teologija ne pretpostavlja Boga, već ga istražuje kao što znanost istražuje bilo koji drugi predmet. Bog je znanstveno utemeljen već onda kada je dao nalog za razaranje zidina Jerihona zvukom, ili kada je dao napisati upute za liječenje kuge, ili kada je Ezekijl opisivao Boga i njegovi letjelicu  koju su  znanstvenice NASE i redizajnirali. O tome ateist izgleda također nema pojma. 

Kako ateisti banaliziraju znanost o teologiju pokazuj tekst koji slijedi: " Jer svaki je znanstvenik poput čovjeka koji je našao jedan zavrtanj , i sad misli da je to sve što je on našao i sada na temelju tog zavrtnja zna sve kakav je aparat, kakav je stroj! Ne zna ništa. "

Komentar: Ima znanstvenika koji nalaze " zavrtnje ", ali ima i onih koji nalaze cjeline, kao što su Watson i Circk i drugi. 

Ovi potonji su pronašli ključ života, njegov logos i strukturu pri stvaranju i to nije nikakav " zavrtanj " već je grandiozno otkriće koje se tiče svih živih bića na Zemlji oduvijek i zauvijek. 

Što ateisti znaju o tome? 

Izgleda malo ili ništa!

Ateisti ne znaju da se teološka saznanja mogu primijeniti u svim granama znanosti, a ne smo u nekima. 

Teologija je temelj znanosti zato što to je to znanje Boga, koju znanost evolucijom otkriva istražujući PRIRODU - djelo Boga.  

Ateisti na žalost ne znaju da je svako prirodoznanstveno znanje i božansko znanje, pa je prema tome to znanje i teologija, jer potječe od djela Božjeg. 

Kad znanstvenik otkrije logos i strukturu DNA molekule on je otkrio veliko prirodno biološko znanje u djelu Božjem, u čovjeku, u bilo kojem živom biću na Zemlji, pa je stoga to i znanje Božje, odnosno to je znanje Ishodišta. 

Nema sumnje da znanstvenici genetičari već znaju čitati fragmente genoma. 

Ako je Francis Collins poznti genetičar i vođa tima za dešifriranje genoma čovjeka napisao knjigu " Božji jezik ", onda je očito, da taj gospodin naslućuje da se čovjek približava znanju kako se stvara čovjek, ili bilo koje drugo živo biće. 

To znanje do nedavno je bilojznačajka samo Bog,a sada je i čovjeka i nema nikakvog razloga sumnjati da znanost otkriva ono što Bog  ( ishodište ) zna. 

Dakle,  to je samo dokaz uz sve druge dokaze koje iznosim u svom tekstu pod naslovom " Božji jezik na Hrvatski      način ",  od nekih 90 stranicam  da je Božji jezik i ljudski jezik koji se čita i govori na malo drugačiji način od načina na koji smo navikli. 

Samo četiri slova ATCG genske abecede ispisuju tekst života na spiralama DNA molekule koje su dvosmjerne i komplementarno polarne. Taj logos i ta struktura je zapravo matrica prvih molekula života - aminokisleina koja nastaju na isti način kako su kabalisti pokušavali napraviti čovjeka iz " gline ". 

Taj logos i ta struktura, kao što sam napisao i pokazao, je ista univerzalnoj matrici i sigurno pripada onim potencijalima koji su asocirani sa stvaralačkim atributima Boga. Da je to doista tako dokazuje i velika Kineska organska umna Ji Jing tradicija koja govori u univerzalnosti te matrice zrcaljenjem svemira i čovjeka, što je bez sumnje, božanski raspon. Prema tome, znanost i ovdje pokazuj kako se približava anaticipacijama religije, a ne da se udaljava kako to sugeriraju ateisti. 

Na nekoliko mjesta pisao sam da sva bića u svom postojanju uvijek nastaju u budućnosti vremena, a ne u prošlosti kako to se subjektivno misli. 

To je onaj trenutak spoznaje kada čovjek spoznaje da se sva bića svijeta kreću prema svom Ishodištu, prema Bogu  upravo onako kako je to anticipirala i Kršćanska religija vjerovanjem da se Bog javlja i u budućnosti vremena. 

Novi dolazak Boga je navijestio Isus i to je ta grandiozna spoznaja teologije koja sada dolazi i diskurzivno zahvaljujući Filozofiji Ishodišta. 

Spoznaja da sve u postojanju od crva do svemira nastaje u budućnosti vremena, da je početak svega u budućnosti vremena, a ne prošlosti kako se naučava stoljećima, je velika intelektualna i teološka spoznaja koja nadilazi sve poznate tradicionalne interpretacije o početku svemira, Zemlje i života na Zemlji. Takva percepciju početka svijeta, svega u svijetu i svemira govori na nov istiniti način. Znati da svemir poćnje u budućnosti vremena,a ane u dalekoj Big Bang prošlosti mijenja sva naša tradicionalna uvjerenja otvara posve nove vidike o budućnosti čovjeka, čovječanstva, svijeta i svemira. 

Doista je začuđujuće kako do sada veliki filozofi, umnici i znanstvenici nisu spoznali da je nemoguće postajanje bilo čega, ako se ono ne stvara u budućnosti vremena. 

Ako je svemir stvoren u prošlosti vremena , više milijarda godina prije sadašnjeg vremena, onda takav svemir mora imati subjektivni " kraj " kao I svaki drugi čovjek, no ako se svemir kreće prema svom NOVOM početku savršeno je jasno, da je svemir vječan i beskonačan. 

To je i kvantno valno - oscilatorno poimanje vremena gdje su kretanja naprijed i nazad istodobna, kada se istodobno stari I pomlađuje kako je to rašireno i očigledno u biologiji svijeta. 

Ishodišta bića flore s ambijentom cvijeta javljaju se u budućnosti života biljaka,a isto tako je i u svijetu faune. 

Ishodišta ljudi javljaju se u budućnosti života čovjeka, a ne u prošlosti kako se subjektivno pogrešno misli.

Spoznaja o kojoj se ovdje piše je nemjerljiv doprinos teologiji i znanosti, jer nestaju sve one zablude koje su toliko zamarale i još uvijek zamaraju umove ljudi. 

Međutim, najvažnije od svega je da Filozofija Ishodišta omogućuje spoznaju i povezivanje ispisa teksta informacija  u DNA molekuli i ispisa teksta informacija u Tori - Starom zavjetu, jer je Tora protkana i pisana sa sveta četiri slova imena Boga JHWH, dok je ispis u DNA molekuli pisan sa  četiri sveta slova ATCG genske abecede. To uočavanje, ili taj pronalazak dogodio se u Hrvatskoj i zato Filozofiju Ishodišta u svojoj prvoj internaciji treba uzeti kao veliki dar hrvatskoj znanosti, teologiji i općenito intelektualnoj tradiciji i kulturi. To se naprosto dogodilo i besmisleno je i dalje ignorirati tu činjenicu, jer će prije ili kasnije i na drugom mjestu  doći na vidjelo. Spoznaja da su Tora i DNA molekule PISANE  istim logosom i na isti  strukturalni način otkriva zašto je BIBLIJA SVETO PISMO i zašto je logos i struktura DNA molekule toliko važna za budućnost svijeta, života, čovjeka i čovječanstva.       

Ateist kaže: " Također znamo što je smrt. Ukratko i najjednostavnije rečeno, smrt je gašenje svih životnih procesa. Što se dešava nakon toga, ne znamo zasigurno, ali nemamo razloga smatrati da svijest čovjeka opstaje, jer ona ovisi o mozgu koji je tjelesan i trune nakon smrti. Znanstvenici još nisu sigurni kada točno nastupa smrt. Smrt mozga je nepovratno stanje nesvijesti s gubitkom potpunih moždanih funkcija, što znači da je čovjek legalno mrtav iako mu pluća i srce mogu raditi. Znamo razliku između smrti, vegetativnog stanja i kome. Mnogo je neodgovorenih pitanja, ali znanost ipak zna ono što profesor Ivančić govori da ne zna. " 

Komentar: Za razliku od ovakvog površnog i konfuznog gledišta svećenik na pogrebu kaže da je pokojnik predao svoju dušu Bogu i da sa smrću odlazi u vječni život ( NE U VJEČENU SMRT KAKO TO GOVORI ATEIST ) i taj vječni život svećenik povezuje sa smrću Isusa koji je nakon smrti uskrsnuo, oživio i prenio svoj život u život svih ljudi svijeta kao posrednik vječnog života u Bogu i njegovom carstvu nebeskom. Tako ispada Iz perspektive ateiste da su milijuni ljudi svijeta na milijunima pogreba zajedno sa svećenicima nekakvi " glupani " zato što govore i vjeruju o besmrtnom životu Isusa i čovjeka pokojnika. 

Reći da će pokojnik uskrsnuti kao Isus za ateiste je nešto nezamislivo, čista glupost, unatoč vjerovanjima o zagrobnom životu milijuna ljudi od Egipatske civilizacije do danas. Egipćanima su se pripremale cijele nastambe sa svim potrepštinama za život nakon smrti. Zna se i to da su Egipćani smrt shvaćali kao etapu nakon koje ponovno nastaje etapa života ( što nije drugo nego uskrsnuće ), analogno izmjenama dana i noći, jave i sna, gdje je dan analogan životu, a noć smrti.  Slične predstave imaju i Indijci s vjerovanjem u reinkarnacije, a pravoslavni katolici često na grob donose hranu i piće pokojniku. Sve su to samo religijski simboli o zagrobnom životu, što ateisti ismijavaju kao glupost. 

A da li se i znanost " smije " ideji besmrtnosti? 

Vjerujem da Vam je poznato značenje biološke hibernacije. Neke životinje kao što su kukci, žabe ili ribe vrlo dobro podnose višestruka zamrzavanja i odmrzavanja, te život na niskoj temperaturi. Često uzimam za primjer dva punoglavca istog roda od koji jedan živi u toploj,a drugi u hladnoj vodi .

Punoglavac koji živi u toploj vodi već je starac žaba, a punoglavac u hladnoj vodi i dalje je punoglavac. 

Ako se usporede trajanja života da dva punoglavca onda onaj u toploj vodi živi brzo i kratko, dok onaj u hladnoj vodi živi sporo i dugo. To je već jasna indikacija da trajanje života nije određeno našim subjektivnim vremenom trajanja života. 

Tako su poznata zamrzavanja spolnih stanica i matičnih stanica, a poznata su i zamrzavanja cijelih tijela bogatih ljudi koji se nadaju da će se u budućnosti vratiti u život zahvaljujući napretku stanične biologije i medicine. To su sve znanstveni sadržaji koji u sebi sadrže pojam uskrsnuća nakon smrti. 

Dakle, pojam uskrsnuća nije samo teološki pojam, već je i znanstveni. Postoje gledišta da su stanice živih bića pa tako i čovjeka besmrtne u živom tkivu odraslog bića. Zato se kaže, da je svaka stanica pa tako i ljudska potencijalno besmrtna.

Stanica koja u laboratorijskim uvjetima živi u fiziološkoj otopini u idealnim uvjetima žive toliko dugo koliko dugo postoje uvjeti za život. To su samo daljnje indikacije o smislu besmrtnog života  koji je objavio Isus.

Znanost sada govori i o besmrtnoj meduzi jedinom zemaljsko stvorenju koje zna tajnu vječnoga života. Turritopsis nutricula, posebna je vrsta meduze koje je vjerojatno jedino biće životinjskoga svijeta koje "živi vječno " . Ona ima sposobnost kružnog prolaženja kroz proces starenja, odnosno pomlađivanja - od zrele dobi do polipskog stadija i natrag. Stoga znanstvenici pretpostavljaju da njenom životnom vijeku možda uopće nema kraja. Oni tvrde kako je ova meduza jedina poznata životinja koja može vratiti vrijeme unatrag i doći u početni stadij svojega razvitka. Ključ za ovaj fenomen leži u procesu koji se naziva transdiferencijacija prilikom kojega se jedna vrsta stanica pretvara u drugu vrstu. Ima još životinja koje prolaze kroz djelomičnu transdiferencijaciju i organsku regeneraciju kao, na primjer, daždevnjaci kojima mogu izrasti izgubljeni udovi. Turritopsis nutricula pak to može sa svojim čitavim tijelom i to iznova i iznova. Obzirom da može zaobići smrt, njen je broj sve veći. Može se pronaći u oceanima diljem svijeta, a ne samo u rodnim karipskim vodama. ( Prema tekstu s intereneta ) 

Oni koji poznaju moje tekstove znaju da stalno govorim o polarno komplmentarnom oscilatornom fenomenu, pa tako i u fenomenu života. Bit tog fenomena je samostvaranje , ili autopoiesis života, što znači, da život stvara sebe iz sebe. Takvo stvaranje određuje Ishodište, a stvoreno živi oscilatorno od minimuma do maksimuma, upravo kao i meduza. 

Ljudi još uvijek to ne vide, jer isključuju iz svog zapažanja i istraživanja sadržaj ponavljanja u samom sebi što se inače naziva spermogeneza i ovogeneza. 

Dok čovjek stari on se istodobno pomlađuje stvarajući reproduktivnu stanicu od koje počinje novi život čovjeka.

Problem je u tome što je to transpersonalni život kao i kod meduze i mi ga prepoznajemo tek kao novorođeno dijete. 

To je ljudska i svaka druga besmrtnost. 

Ono što se kod meduze zove transdifrencijacija u mojim tekstovuna je infleksija jednog polarnog sadržaja u drugi i obratno. Žensko se pretavra u muško, a muško u žensko unutar svakog čovjeka, jer je čovjek dvojno polaran i u sebi, a ne samo u odnosu žensko - muško. 

To implicira i besmrtnost. 

Napisao sam da je starenje i konačno prirodna smrt posljedica nestajanja jedne polovine tijela koja u vremenu nestaje, dok se druga polovina pretvara u hereditarnu stanicu s kojom se život nastavlja u drugom životu, što je dakako vječnost ili besmrtnost. 

Sve su to na svoj način znali rani narodi i zato se u njihovim umovima našao Bog kao njihovo vlastito Ishodište, što je, kao što vidimo i znanstveno točno i korektno. 

Isus je sinonim svega toga jer  besmrtnost uspostavlja s Bogom koji je objektivno nadbiće čovjeku kao što je čovjek nadbiće svojim stanicama. 

Eto jedne divne harmonije između teologije i znanosti i obratno! 

Tu harmoniju objašnjava i jedna od najinteligentniji ljudi sadašnjice Kurzweill, koji kaže:  

" Blizu smo prekretnice kada će zahvaljujući napretku biomedicine, nanotehnologije i umjetne intelegencije ljudi praktički postati besmrtni " piše u svojoj knjzi " The Singularity is Near: When Humans Transcend Biology " 

Taj gospodin Kurzweill kaže da će zahvaljujući znanstvenom i tehnološkom napretku ljudi postati besmrtni, dakle kaže isto što i Isus. Prema tome uskrsnuće i vječni život nije samo nekakva religijska fantazija za obmanjivanje ljudi kako tvrdi ateist, već postaje stvarnost, jer je pred nama fascinantni rast ljudske dugovječnosti, a vidimo da se iz razni smjerova radi i na ljudskoj besmrtnosti. 

Hominidi poput Lucy, čiji su četiri milijuna godina stari fosilni ostaci nađeni u Etiopiji, živjeli su 16 godina. Prije tisuću godina ljudi su živjeli 20 godina, a početkom 19. stoljeća očekivani životni vijek iznosio je 37 godina. Zatim slijedi brzi rast. Sada je prosječni životni vijek čovjeka na Zapadu 80 godina, a svake se godine produljuje za tri mjeseca. Kurzweil smatra da će već za 20 godina u razvijenim zemljama mnogi ljudi doživjeti i 120 godina, prvenstveno zahvaljujući napretku u nanotehnologije, biomedicini i umjetnoj inteligenciji. Za nekoliko desetljeća u krvotoku imat ćemo " nanobote ", minijaturne inteligentne robote veličine naših krvnih stanica, koji će nas održavati zdravima na staničnom i molekularnom nivou - izjavio je Kurzweil britanskom dnevniku Guardian istaknuvši desetke uspjelih eksperimenata s minijaturnim robotima koji su iskušani na laboratorijskim životinjama. 

Jedan je znanstvenik pomoću tih napravica veličine stanice krvi izliječio dijabetes tipa 1 kod štakora dok su znanstvenici na Massachusetts Institute of Technology (MIT) razvili mikroskopske sprave koje mogu otkriti tumorske stanice u krvotoku, a zatim ih uništiti. Ti će minijaturni strojevi za 25 godina biti milijardu puta učinkovitiji nego danas, što će samo ubrzati put radikalnog produljenja životnog vijeka - ustvrdio je Ray Kurzweill koji financira istraživanja dr. Roberta Freitasa, kalifornijskog eksperta za nanobote. 

Otkriće da se embrionalne matične stanice mogu dobiti iz odraslih stanica kože samo je primjer golemog napretka u biomedicini. Dovršetkom projekta ljudski genom 2003. medicina se transformirala u informacijsku tehnologiju. Zahavljujući tehnologijama, koje će za 10 godina biti tisuću puta, a za dva desetljeća više od milijun puta moćnije nego danas, ti će se softveri, doslovce moći reprogramirati. Prema modelima, Kurzweilija za 15 godina očekivana životna dob svake godine će se produžiti za jednu godinu. Naši će se životi eksponecijalno produžavati i mi ćemo postati besmrtni ( kao i meduze ) kaže Kurzweill. I tako znanost, htio to netko ili ne, postaje teologijom, a teologija postaje znanost jer govore istim jezikom.

Mi smo vrsta koja traga za tim da ide iza vlastitih granica. Mislim da je fundamentalizam ako stavimo umjetna ograničenja na to što ljudi mogu biti i to tako da definiramo ljude u terminima njihovih limita. Mi nismo ostali na tlu, nismo ostali na našem planetu, nećemo ostati unutar limita naše biologije niti ćemo ostati unutar granica naše inteligencije. Sve dosad nismo imali mogućnost da izigramo našu smrtnost. No, u budućnosti zahvaljujući znanstvenom i tehnološkom napretku imamo šanse da postanemo besmrtni - poručio je Ray Kurzweil. 

Ova poruka jednog svjetskog inteligenta ista je poruci svećenika na ukopu nekog pokojnika: " Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube " 

Isus Krist, Bog u tijelu, došao je na zemlju kako bi nam dao dar vječnoga života. Postoji samo jedan način vječnog života vjerom i pouzdanjem u Božjega Sina, Isusa Krista. Isus je rekao: " Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti " 

Ovakva religijska obećanja jednaka su  znanstvenim obećanjima. Ray Kurzweill , koji je već prije točno predvidio dolazak novih tehnologija, kaže, da se naše razumijevanje genetike i računalne tehnologije ubrzava eksponencijalnom brzinom. Nanotehnologija će biti u stanju zamijeniti mnoge od naših organa za 20 godina.Već postoje umjetne gušterače i neuronski implantati. Kurzweill kaže. "Ja i mnogi drugi znanstvenici vjerujemo da ćemo za 20-ak godina imati sve uvjete za reprogramiranje softvera iz kamenog doba, da ćemo moći najprije zaustaviti, a onda i preokrenuti proces starenja. A tada će nam nanotehnologija omogućiti da živimo zauvijek. Na kraju će nanoboti zamijeniti naše krvne stanice i nastaviti raditi tisuću puta učinkovitije. Za 25 godina moći ćemo živjeti 15 minuta bez udisanja ili satima roniti bez kisika. Nanotehnologija će proširiti i naše mentalne sposobnosti do tolikih razmjera da ćemo u nekoliko minuta biti u stanju napisati knjigu. U svakodnevnom životu hologramski likovi će pojavljivati u našem mozgu i objašnjavati što je što. Zato se možemo veseliti svijetu u kojem će ljudi postati kiborzi, s umjetnim žlijezdama i organima " . 

Što je ovo? 

Da li je to religijski ili znanstveni govor? 

Ateisti bi se tu trebali zastati i zapitati se da li je to znanstveni ili religijsko teološki govor? Tu bi se atiisti morali početi smijati sami sebi,a ne teistima. Kao što je poznao osim ovih transformacija svojstava osobnog biološkog čovjeka, kako to opisuje Kurzweill, u Novoj teoriji evolucije napisao sam da se čovjek evolucijski transformira u četiri nove vrste ljudi: astro sapiensa, robo sapiensa, kiborg sapiensa i syber sapiensa. 

To će biti ljudi koji će boraviti u Novom gigantskom biću likom čovječanstva kojem sam, kao što se već vjerujem poznato , dao ime Homoteras. 

U Homotersu ljudi će živjeti besmrtno isto kao što biološke stanice žive besmrtno u ljudskom organizmu. 

O toj besmrtnosti svatko si može pročitati u knjizi Joseph G. Hoffman, " Život i smrt stanica " , koja je napisana 1963. godine kada je i otkriven logos i struktura DNA molekule. Što je sa životom i smrti čovjeka na toj razini stvarnosti ? Dvije spiralne niti DNA molekule koje su jedna drugoj komplementarno polarne i inverzne postoji ZAKON koji kaže: Ako se dvije niti odvoje jedna od druge i ako se jedna od niti rastavi, razdrobi, poništi, usmrti na sastavne dijelove ATCG molekula koje ne predstavljaju život u pojedinačnom stanju, onda druga preostala nit javlja se kao MATRICA, kao ono što može uvijek obnoviti, uskrsnuti razdrobljenu nit DNA molekule  principom komplementarnog parnog vezivanja, o čemu je dosta pisano. Kada se taj proces završi ponovno imamo USKRSLU ŽIVU DNA molekulu koja je MATRICA Vašeg ili bilo čijeg drugog života? Dakle, stvarno USKRSNUĆE I VJEČNI ŽIVOT o kojem govori religija i Isus nalazimo na razini DNA molekule kao stvarnost. Zahvaljujući toj stvarnosti život se svakodnevno obnavlja - uskrsava na razini DNA molekule kada se nit komplementarno kopira u poredak mnoštva stanica koje čine naš organizam, naš život. ,  Zato je religijska priča o uskrsnuću moguća i istinita, jer ju imamo u realnom životu svakog bića, svakog čovjeka na razini DNA molekula i na razini stanica. Pred tom činjenicom života  ateisti mogu samo " žmigti "  jer je besmrtnost polarni nelinearni, a ne linearni fenomen.

 Zahvaljujući DNA molekuli generacije ljudi žive tisućama godina od religijske Eve i Adama do današnjih Marice i Ivana upravo zahvaljujući vječnom životu DNA molekule i genoma Čovjeka koji se vječno obnavlja - uskrsava  upravo zhvaljujući logosu polovičnog komplementarnog sparivanja. 

Nakon Hoffmanove knige o Životu i smrti stanica silno se razvila genetika gdje se jasno vidi što je živo, a što mrtvo i gdje se jasno vidi da su rane religijske spoznaje koje su stizale objavama proroka  potpuno jednake spoznajama moderne biologijske i genetičke znanosti. 

Kršćanska teologija kaže da je uskrsnuće armatura kršćanske vjere. Sada vidimo da je to vjerovanje postalo i znanje o besmrtnosti u biologijskoj znanosti. Papa o toj besmrtnosti govori Dogmom teologije Isusa koji vodi Čovjeka i čovjećasntvo od Boga do Boga, a znanstvenik o istoj toj besmrtnosti govori putem DNA molekule koja vodi svakog čovjeka od Ishodišta do Ishodišta. 

Mnogi muku muče da bi shvatili gdje je stanište života nakon smrti? Jesi li to posmrtne nastambe Faraona, jesu li to grobnice pravoslavnih Katolika gdje počivaju ljudi kojima se donosi hrana, piće i darovi za zagrobni život? Jesu li to možda nebeski ambijenti negdje u Duhu Božjem koji lebdi prostranstvom svemira? 

Einstein je jednom zgodom rekao da ne zamišlja Boga kao plinovitog kralježnjaka.

 Međutim do sada nitko ne postavlja pitanje gdje stanište života stanica poslije njihove smrti? 

Stanice u živim organizmima se umnažaju dijeljenjem  unutar svog makro organizma ( svemira stanica ).  Umnažanje u staničnom svemiru - organizmu  znači da od jedne stanice nastanu dvije, od dvije četiri, od četiri osam, od osam šesnaest i t.d. ( Many multi-celled organisms start off as just one single cell. And this single divides to become 2 cells which divide to become 4 cells and then 8 and 16 and so forth.) Kod ovakvog umnažanja prisutna je pojava da se stanica dijeli kad su  u svom maksimumu na dvije polovine. Te nove nastale polovine su stanice u svom minimumu. Od tog minimuma stanica se ponovno razvija do maksimuma kada se svaka od njih ponovno dijeli na dvije polovine umnažajući se tako dp trilijunskog broja stanica koje čine ljudski organizam. Iz ove činjenice moralo bi biti jasno da se besmrtnost i vječni život nalazi unutar staničnog svemira, unutar organizma čovjeka. Sada napravimo paralelu sa životom čovjeka i odmah možemo uočiti analogiju sa staničnim životom. Fetus se počinje razvijati od Jedne stanice, od svog minimuma. Nakon toga nastaje rođenje, izlazak u veliki svijet čovječanstva i svemira. Razvitak se nastavlja do maksimuma, što nazivamo " zrela dob " a značajka te dobi je POJAVA POLOVINE PRVE STANICE NOVOG OBNOVLJENOG USKRSLOG ČOVJEKA KOJI NASTAJE - USKRSAVA SJEDINJENJEM STANIČNIH POLOVINA, ŠTO JE POJAVA NOVOG MINIMUMA, Tako život traje milijunima godina stalnim obnavljanjem, stalnim uskrsavanjem novog života zahvaljujući pojavi Ishodišta. Polarne polovine nakon dostizanja svog maksimuma nakon stanovitog vremena nestaju - umiru. Pokpaju se unutar čovječanstva u djelu svog fizičkog tijela do duh um,rlog čovjeka ostaje vječan u Duhu Božijem, a taj Duh nije ništa drugio do vječno postojeća genomska matrica čovjeka,a sada već i kao vječno postojeća matrica čovječanstva. Prema tome, kako god imamo besmrtnost stanica u svemiru stanica, u organizmu bića isto tako imamo besmrtnost čovjeka u svemiru ljudi, u čovječanstvu kao DUH ČOVJEKA kojeg već svakodnevno gledamo na TV ekranima kao žive davno umrle ljude.  

U takvim životnim pojavama sve stanice su sa stajališta svog identiteta besmrtne, jer su ista jedna drugoj zato što je u svim stanicama matrica stvaranja ista, t.j. nepromjenjiva je,a matrica stvaranja je memorija i inteligencija DNA molekule. ( There are two types of cell division, mitosis and meiosis. Strictly speaking, mitosis and meiosis refer to division of the DNA and associated materials in the nucleus of the cell. In mitosis, the cells produced by division have exactly the same genetic information as the original cell, while in meiosis the cells produced by division have only half the genetic information as the original cell. Both processes are accompanied by cytokinesis, the division of the cytoplasm. Mitosis produces two daughter cells, each of which has the same genetic information as the parent cell. The entire process includes a series of precise steps to insure that the genetic material is accurately duplicated and distributed. The life of a cell is generally made up of two parts, interphase and mitosis. During interphase, DNA synthesis occurs. Since the process uses the original DNA as a template, the copy is exact or nearly exact if mutations occur. After a pause, the cell then enters mitosis. Although the lifespan of a cell varies in length depending on the cell type, mitosis itself usually takes about one to two hours and involves four stages: prophase, metaphase, anaphase, and telophase. ) 

Ovo moraju znati svi teolozi, znanstevenici i svi ljudi, naprosto stoga,  što se tu nalaze sve istine o kojima teologija priča,a znanost spoznaje kao znanstvene istine. To je važno i stoga što činjenice s te razine stvaranja potvrđuju sve ono što svećenik govori na ukopu pokojnika koji je samo jedna polovina životne stvarnosti, a ne i cijela. Da bi ta polovina bila besmrtna polovina se na mikro razini mora sjediniti da bi postojala vječno. ( All cells go through cell division in what is called the cell cycle or the cell life cycle. ) Dakle, ključno je uočiti da svaka stanica prolazi fazu svog dijeljenja što je ciklus života svake stanice. U okviru tih i takvih ciklusa život je besmrtan. Treba ga samo prepoznati i na makro razini kako dijeljenje stanice na smo jednu komplementarnu polovinu unutar organizam i ponovno sjedinjenje polarnih polovina kao stvralački  činu sjedinjenja s posljedicom nastajanja PRVE stanice novog organizma, novog bića na sliku i priliku stanice STVORITELJA. ( You are able to grow and develop because of mitosis , the process in which one cell splits its nuclei and its DNA to produce two exact genetic copies of itself. ) 

Dakle DNA stvara dvije egzaktno identične kopije same sebe! Nije li to i egzaktno stvaranje Čovjeka na sliku i priliku Boga, gdje Bog očito matrica stvaranja? Nije li to čisti znanstveni opis religijskog opisa stvaranja ? Da bi se to percipiralo u svoj svojoj intelektualnoj dimenziji svi bi trebali znti  što piše engleski tekst koji slijedi: ( There are two types of sex cells: Sperm - a male sex cells that form in male reproductive organs. Ova or egg- a female sex cell which will form within the female reproductive organs. Body cells or non sex cells in your body have 46 chromosomes and are called diploid because each chromosome has a pair. And when they divide the new cells gets all 46 chromosomes that the original had, and we said that this process was called mitosis. Sex cells only contain 23 chromosomes and are called haploid. These cells have half the amount that a normal non-sex cell would have. So when they divide only 23 chromosomes are given to the new cell. So, each sperm and egg have 23 chromosomes and when they join in a process called fertilization, the result or offspring has a full set of 46 chromosomes. After these sex cells combine and fertilization occurs the resulting cell that is formed is called a zygote . As soon as the zygote is formed, it then begins to go through cell division. Meiosis only occurs with respect to sex cells. And meiosis produces more haploid sex cells. Meiosis ensures that the offspring between 2 organisms will result in an offspring that has the same amount of chromosomes, 46, as the original parents had. During Meiosis 2 divisions of the nucleus occurs. These two divisions are called M eiosis I and Meiosis II. Meiosis I is very similar to mitosis. It starts with one diploid cell. They have the same steps ( Interphase I, prophase I, metaphase I, telophase I. However, in Meiosis I the duplicated chromosomes in the cells all have chromatids that do not separate at all during the division of the cell. The end result here is that 2 new diploid cells are formed and both have the same genetic material as the original parent cell. ) 

Svaki od nas počinje od Jedne stanice. Ta stanica se ne miče, misli, vidi ili da se smije ili govori. No jednu stvar zna i čini I to vrlo dobro, zna se dijeliti, dijeliti …… Nakon velikog broja dijeljenja nastaje nevjerojatna osoba kao što ste Vi štovani čitatelju, ili čitateljice, kao što ste Vi gospodine teolog, ili kao što ste vi znanstveniče, ili kao što ste Vi gospodine filozofe. 

nova_stara_teologija_sl.j_blizanci.jpg

STVORI BOG ČOVJEKA NA SVOJU SLIKU I PRILIKU.  

To bi trebala biti uputa svakome, jer se u svijetu svemira stanica našeg organizma nalaze svi teološki i znanstveni pojmovi smrtnosti i besmrtnosti. Ovdje moramo zapaziti poznatu religijsku izreku: " Čovječe znaj da si bio prah i da ćeš se u prah pretvoriti. ", jer ovdje " prah " nepovezana hrpa ATCG nukleotida.

U nemogućnost objašnjenja tradicionalne teologije kako i zašto je " prah " čas živ,a čas mrtav unosi ne malu konfuziju u teološke interpretacije života i smrti,  jer kad je to pisano nitko nije imao pojma o tome da se " prah " javlja komplementarno polarno i da sjedinjenje daje elementarno živo i besmrtno kao purinsko - pirimidinski par u DNA molekuli. Na makro razini mi to vidimo   kao  žensko - muški polarni par. Elementi polarnog para kao žensko ili kao muško su smrtni, dok je par žensko - muško besmrtan.To j ta nelinearna komplemntarano polarna činjenica " koja umara " linearni mozak sve dotle dok se ne shvati  da su na jednom mjestu, na istom mjestu u Jednom Čovjeku besmrtno i smrtno. U svim mojim spisima to se naziva: polarno sjedinjeno - vječni život i polarno podijeljeno - vječna smrt jedno te istog Jednog.  

Na našoj makro razini isto kao i na mikro razini život i smrt se događa u ambijentu ljudskog društva i čovječanstva. Umrli čovjek živi u čovječanstvu kao Duh, kao vlastita virtualna slika , kao djela umrlog čovjek sve dok postoji čovječanstvo, a to je pristojno trajanje vremena od više tisuća godina. Tu se ljudi sjećaju ljudi, tu se grade spomenici, vrše komemoracije, slave godišnjice smrti ljudi, recikliraju se njihova djela. Mi već, kao što je već kazano, uvelike na TV i drugim ekranima  gledamo davno umrle ljude kao žive, slušamo njihove glasove i pjesme, iako fizički ne postoje.  To je sve jasna indikacija da čovjek poslije smrti živi u čovječanstvu. Mi znamo da je sve to filmska iluzija, ali upravo ta iluzija govori o besmrtnosti čovjeka. Dakle, umjesto da se traga za besmrtnim životom u labirintima svemira, ili u Duhu zamišljanog Boga, za besmrtnim životom treba tragati u čovječanstvu. Previše je indikacija i dokaza da je upravo tako. Potrebno je samo prepoznavanje svih pojava i činjenica o kojim piše Kurzweill i drugi, među kojima i moja malenkost, da nas evolucija vodi prema besmrtnosti i apsolutnom znanju, t.j vodi nas prema atributima Boga. 

Biblija kaže: " Fizička je smrt došla po jednom čovjeku, Adamu, s kojim smo svi povezani. " Isto kaže i Filozofija Ishodišta. Fizički može umrijeti samo Adam, ili samo Eva, dok su zajedno u paru besmrtni. To je religijska Istina i životna činjenica! Naše tijelo uskrsava isto kao što uskrsava jedna od niti DNA molekule zahvaljujući matrici uskrsnuća. Čitatelj kod čitanja ovog teksta mora imati stalno na umu ovu rečenicu: " Nasljeđivanja u organizmima može se jednostavno svesti na četiri slova (A, T, G, C, početna slova organskih baza čijom kombinacijom nastaju proteini tzv. "materijal" za život) iz kojih kombinacijom nastaje genom svih organizama. " 

Zapamtite poštovani čitatelju : GENOM ili MATRICA svih živih organizama! 

Genom svih živih organizama naprosto mora biti besmrtan inače ne bi bilo ni života. 

U nastavku će se razmotriti neki katolički pogledi na kloniranje općenito, pa tako i na kloniranje ljudi. Kao što je poznato Katolička crkva se protivi kloniranju ljudi, jer smatra, da je kloniranje nemoralni i teški grijeh, smatrajući da svaki čovjek ima pravo biti začet prirodnim spolnim činom ljubavi oca i majke, ima pravo na ljudska prava i dostojanstvo čovjeka. " Kloniranjem ljudi nastaje novo ljudsko biće bez spolnog odnosa slično kao i kod umjetne oplodnje. Time se narušava pravo djeteta da bude začeto spolnim odnosom u braku. Crkva smatra, da se kloniranjem negira, da je svako ljudsko biće Božji dar i da nitko nema pravo na dijete pod svaku cijenu. Kloniranjem se gleda na ljude kao na objekte koje se može i uništiti prema kvalitetama i osobinama koje imaju ili nemaju. Odluka o životu ili smrti klonirane osobe ovisi o onome tko je klonirao. Kloniranjem su moguće mnoge neprirodne pojave poput toga da dijete nema oca, da dijete bude blizanka svoje majke ili kćer od bake. Crkva vjeruje, da ljudska duša ne može nastati kloniranjem, već samo tijelo dok dušu udahnjuje Bog. Duša ne može nastati ni spolnim putem preko roditelja ni umjetnom oplodnjom već samo neposredno stvaranjem od Boga. " 

Prije samo 200 godina o kloniranju nitko nije mogao ni sanjati. Otkriće da je moguće od jedne stanice obnoviti isto biće kojem ta stanica pripada bila je čista utopija. Ta se utopija pretvorila u mogućnost koja izazva mnoge reakcije u svijetu. Najviše su uzbuđeni teolozi, jer se pojavila mogućnost ne spolnog stvaranja ljudi, iako se s druge strane govori da je Isus začet po Duhu svetom, dakle, ne spolno. Osim toga, Katolička teologija stalno ponavlja da je Bog stvorio Čovjeka na svoju sliku i priliku, što znači, da je čovjek klonirano biće Boga. To jasno znači da je Čovjek stvoren kloniranjem svog tvorca - Boga i zato je tim čudnije da se teologija buni protiv stvaranja živih bića nespolnim putom. No, iz dosadašnjeg izlaganja čitatelju bi moralo biti jasno da teologija govori, kao i mnogi drugi, o linearnom kloniranju, o linearnom preslikavanju kao na stroju za kopiranje. Međutim, ovdje se govori o nelinearnom kopiranju  kakvo imamo kod DNA molekule. Tu se kao što već znamo jedna nit preslikava - klonira  u svoju komplementarnu nit, kao kad se pozitiv slike pretvara u negativ  i obratno. To je isto onome kada je pisano da se žensko pretvara u muško, a muško u žensko. Takvo kopiranje je božansko kloniranje o kojem govori Biblija.   

Svaki čovjek je matrični  klon svoje majke i oca, a jednojajčani blizanci su i nešto više od toga. No, čini se da nije problem u tome što se kloniranjem može stvoriti replikant bića, već je problem u tome što se klon već može stvoriti  ne spolnim putom aktiviranjem matične stanice. Međutim, u bliskoj budućnost imat ćemo i  stvaranje genoma NANOTEHNOLOGIJOM na način da će znanstvenici moći složiti DNA molekulu, odnosno genom manipuliranjem atoma i molekula na DNA razini. To će tek biti pravo božansko stvaranje jer će duša stvorenog biti jednaka duši stvoritelja. Zato se teolozi ne bi trebali opirati kloniranju, ne samo radi toga što je ono već tu i neminovno, već i radi toga što će se buduće umnažanje strojnih inteligenata vršiti kloniranjem, što se za sada zove " serijska proizvodnja " u industriji. 

Ljudi kada govore o Bogu sami kažu da nemaju pojma što je Bog, pa tako iz svoje perspektive nepoznavanja Boga kažu da je Bog iznad dosega našeg, ljudskog uma. Kažu da je van dosega naših osjećaja i nije ga moguće opisati riječima i slikama. 

Međutim i pored ovakvog pesimističnog gledišta ljudi pokušavaju ugasiti svoju žeđ za znanjem na način da proučavaju ono što su drugi rekli o Bogu, pa unatoč tome što je Bog iznad dosega ljudskog uma,potpuno oprečno takvom gledištu kažu: " Bog je sveprisutan, sveznajući i svemogući. Bog je sveprisutan, jer nema mjesta gdje Bog nije. Bog ispunjava cijeli poznati svemir. Bog ispunjava i nas. Mi smo, u nekom smislu, proširenje Boga, Božji izraz, ili aspekt Boga. Bog je sveznajući, jer nema nikakvog Božjeg znanja koje je izvan Boga. Znanje je Bog i Bog je znanje. Kao čista svijest, Bog se izražava u svakom pogledu gdje i sama svijest obitava. "

Za razliku od ovakvog gledišta kažem da je Bog Ishodište puno sadržaja, smisla i informacija o postojećem. U svijetu flore to je SJEME, prva stanica koja  umnažanjem gradi svoje makro biće , biljku ili neko drvo. Isto tako u svijetu faune to je sjedinjeno stanje ženskog i muškog polariteta kada se stvara nova prva stanica novog bića. Time se jasno kaže da je Bog sjedinjeno stanje polarnih bića u svom evolucijskom maksimumu i minimumu. Tako biće nije svakodnevno i ne vidimo ga na ulicama, uredima i tvornicama, već samo u intimnim sobama, noću u parkovima ili drugim nevidljivim mjestima gdje se dvoje ljudi strasno ljube i koitusom sjedinjuju u sladostrašće orgazma. To je primjer Boga , to je Biće koje se može opisati, dodirnuti i osjećati jer se u takvom Biću javlja i najviše mogući osjećaj čovjeka, kada je emocija maksimalna, a razum minimalan. Zato je Bog i ostao van polja razuma u raznim fantazijama.

Bog na ulici nije vidljiv, ali je itekako vidljiv kada se stvara čovjek. 

Uopće ga nije teško dokazati, ponajmanje je to nekakvo mistično iskustvo mistika, osim ako ljubav nije mistično iskustvo ljubavnika. Jedno od velikih zabluda oko shvaćanja i interpretiranja Boga je rašireno gledište da je Bog natprirodno biće,a nitko ne zna što je priroda, pa se tako kaže da je priroda galeb koji leti, a zrakoplov koji leti nije priroda. 

 Ono što se nazivalo i još uvijek naziva PRIRODOM smatra se samo djelom Boga, dok je sam Bog iznad svoga djela kao TVORAC. Tako sve što je Zemlja i na Zemlji, i ne samo na Zemlji već i u svemiru smatra se PRIRODOM iznad koji stoji Bog. Međutim, u taj Božji posao, u njegovo djelo, u PRIRODU umiješao se, kao što je već kazano, Čovjek, koji ne samo da spoznaje zakone prirode i prirodnih pojava, dakle zakone i pojave koje Bog uzrokuje, već je počeo stvarati stvari i pojave koje u PRIRODI ne postoje. 

To je činjenica o kojoj ne vode računa teolozi ni znanstvenici, iako je očigledno da Čovjek s čovječanstvom stvara stvari i pojave koje u Prirodi koju je Bog stvorio ne postoje. 

Sve što je stvoreno, a u prirodi koju je Bog stvorio ne postoji je NATPRIRODNO, pa je tako i tvorac takvih stvari i pojava NATPRIRODAN, a to je, nitko drugi do Čovjek umnožen u čovječanstvo ili Homoterasa.   

Tako su  zrakoplovi, bodovi,  podmornice ili automobili natprirodne pojave, jer u prirodi koju je Bog stvorio ne postoje.   No to je samo opća konstatacija, dok je ona bitna činjenica da zrakoplov nikada ne bi poletio i letio samo temeljem prirodnih zakona fizike da nema TVORCA zrakoplova koji koristeći prirodne zakone fizike  svojom stvaralačkom  imaginaciju stvara letjelicu koja u prirodi koju je Bog stvorio ne postoji. Isto je i s podmornicom ili bilo kojim drugim artefaktom koji je posljedica kreacije i rada čovjeka.

To već pokazuje da je i čovjek natprirodno biće, i to je najbolji i najsigurniji dokaz da  Bog postoji! 

Stvaranje po " Duhu svetom " nije drugo do stvaranje po Duhu čovjeka i čovječanstva, jer se uvijek mora misliti i govoriti o stvaranju generacija ljudi, koje iz dana u dan postaju stvaratelji i onoga, što se prije nije moglo ni pomisliti, postaju stvaratelj atoma materije, molekula, proteina, organa i autonomnih bioloških sustava. Prema tome govor o Bogu je jednostavan i razumljiv ako se počne govoriti o djelima Boga i čovjeka, o prirodi i novo stvorenoj prirodi koju stvara čovjek. Bez toga svi teološki i znanstveni govori lako mogu postati besmisleni. 

Realnost je previše teološka da ne bi bila religijska, a teologija je previše realna da ne bi bila znanstvena. 

U svom djelu Summa Theologica Sveti Toma Akvinski kaže: " Vidimo da stvari koje nemaju inteligenciju, kao što su prirodna tijela, djeluju prema svom kraju, a to je vidljivo iz njihova djelovanja da uvijek, ili gotovo uvijek, na isti način, idu ka najboljem rezultatu. Ali znamo da se sve što nema inteligenciju ne može pomicati naprijed, osim ako ga neko nadareno biće znanjem i inteligencijom ne usmjeri, kao što bi strijelac odapeo strijelu. Stoga, dakle, postoji neko inteligentno biće po kome su sve prirodne stvari usmjerena prema svom kraju, a to biće zovemo Bog". 

Sve što je ovdje napisano za Boga vrijedi i za čovjeka. 

Bez inteligencije i znanja čovjeka nema ni kretanja naprijed prema znanju i inteligenciji Boga - Ishodišta, što nam jasno govori da je postojanje Boga zapravo SINTEZA - SAŽETAK POSTOJANJA do mjere mogućnosti polarnog preobrata u svoje komplementarno biće. ( primjeri: optički fokus ili točka preobrata negativa u pozitiv i obratno i t.d. ) 

Postoji još jedna pojava koja silno zbunjuje ljude i dovodi iz pred " zid " nemoći, a to je velika raznolikost pojavnih oblika živih bića. Već ima preko šest milijardi ljudi na Zemlji ,a nema dva ista otiska ljudskih prstiju. Živi stotine tisuća zebri, a ni kod jedne nije ponovljen isti raspored šara dlaka na koži. Temeljem takvih činjenica kaže se da Bog stvara sve originalno i nigdje nije ostavio kopiju, što naravno nije točno, jer ostavlja kopiju kod jednojajčanih blizanaca. 

Tako što je, smatra se, u natprirodnoj sferi iako je sve prirodno. Mi tu natprirodnu raznolikost možemo vidjeti praktički na svim pojavama svijeta kao što su: šarenilo cvijeća, šarenilo ptica, odjeće, kuća, stanova, automobila, raznih roba, bioloških vrsta, atoma, molekula, profesija, zanata, valova na moru, vjetrova i td. 

Za valove na moru čuveni znanstvenik Oppehajmer je rekao da nema tog ljudskog uma koji će obuhvatiti sve valove na pacifičkom oceanu. On je to rekao u kontekstu, prema njegovom gledištu, o nemogućnosti pronalaženja Svjetske formule. Za razliku od jednog takvog pesimističkog gledišta poznatog fizičara jedan drugi njegov kolega fizičar kaže obratno: " Ako stojimo usred polja šarenog cvijeć s velikim brojem boja i njihovih nijansi i ako pomiješamo - zbrojimo sve te boje dobijemo JEDNU bijelu boju. " 

Ovaj fizičar sa svojom porukom kaže da u prirodi postoji Jedna bijela boja koja u sebi sadrži sve boje i te sve boje se javljaju ako se bijela boja rastavi u svom sadržaju kao što je to kod prizme, ili kod duginih boja. 

Kada se bijela boja rastavi na svoje sastavne boje ona rastavljena ne postoji, postoje samo boje i obratno, ako postoji samo bijela boja ne postoje druge boje. Nastale boje su uvijek komplementarne i javljaju se u parovima. 

Elementarni parovi su crvena i zelena, te plava i žuta, koje svojim daljnjim dijeljenjem i interakcijama stvaraju sve ostale boje i njihove nijanse. 

Tu je očito bijela boja natprirodna jer je u ulozi Boga svih boja i tu nema ničeg mističnog u pojavi obilja boja. Matrica je uvijek Jedna te ista Jedna ( bijela boja ) dok je njezin sadržaj beskonačni broj različitih boja. Tako je i kod otisaka prstiju, tako je i kod šara Zebre, a tako je kod igre Šah, ili bilo koje druge igre. Matrica igre je uvijek Jedna te Ista Jedna i teško se mijenja, dok je broj mogućih igara vrlo velik.Svaka igra je IGRA kombinacija elementa koji čine igru, i to traje sve dotle dok se ne odigraju sve moguće partije - kombinacije ma koliko im broj bio velik. 

Tako jedan biolog kaže: " Svaki osobni pojedinačni život je samo NOVO MIJEŠANJE BIOLOŠKIH KARATA " , a " biološke karte " nisu drugo do kromosomske i genske sekvence u DNA molekuli koje svojim rasporedom nakon sjedinjenja prI činu stvaranja čovjeka čine takav različiti raspored kakav je upravo svaki pojedini čovjek unutrašnjim i vanjskim izgledom, dok matrica ili genom čovjeka ostaju uvijek isti. 

Tako imamo milijarde istih i istodobno različitih ljudi. 

Isti slučaj je kod pisanja knjiga, pjevanja ili govora! Naravno to vrijedi za bilo koju vrstu života, ili za bilo koju pojavu u prirodi svijeta, tako da u pojavi velike raznovrsnosti nema ničeg nadnaravnog ili mističnog. Nadnaravno se javlja tek onda kada se javlja MANIPULATOR novog rasporeda elementa matrice, a to je Bog ili čovjek, bio on slikar, konstruktor automobila ili genetičar.

Ako se zapitamo tko, gdje i kada se vrši t manipuliranje " karata " za novu igru života onda se mora vidjeti i znati da se to događa pri samom stvaranju u Ishodištu gdje se nalazi mistični Bog religije, ili u diskurzivnom prepoznavanju gdje se nalazi Ishodište.

 Ako se za trenutak vratimo kloniranju gdje nema te raznolikosti onda imamo rečenicu koja kaže:  " Klon je jednojajčani blizanac svog oca, samo što je 40 godina kasnije rođen. Što je u tome loše? " Ovo "loše " može se prepoznati putem pojma KOPIRANJE što je vrlo raširena pojava u prirodi i ljudskim aktivnostima. Imamo kopirni aparat na kojem se u velikom broju kopiraju iste stranice i to se naziva DIREKTNO kopiranje što je analogno kloniranju. Štancanje proizvoda u industriji je također kloniranje. Serijska proizvodnja istih proizvod u industriji je kloniranje, Proizvodnja iste vrste automobila, sata ili zrakoplova je također kloniranje. Kloniranje je sve što se umnaža kao isto Jedno. Uvijek dobivamo istu stranicu, isti tip automobila, broda, stroja ili bilo čega drugog. Kod ovakve vrste umnažanja kopije su uvijek iste matrici.Time se ujedno vidi smisao i svrha kloniranja. Ono je uvijek umnažanje iste vrste vodoravno, dok e za razliku od vodoravnog umnažanja imamo i drugo moguće okomito umnažanje koje mijenja matrice ili genome iste vrste, pa tako uvijek dobivamo novog različitog čovjeka, novi drugačiji automobil od prethodnog, novu partiju šaha, karata ili bilo čega drugog, uvijek se dobiva novi proizvod, mi kažemo novi tip automobila, mobitela, TV prijemnika ili bilo čega drugog. To je kreativno uvijek novo umnažanje o kojem govori teologija kada kritizira kloniranje.  

Tako u biologiji horizontalno umnažanje vidimo kao broj bića iste vrste, muha, mačaka, krava ili ljudi, dok okomito   umnažanje vidimo vidimo kao različite  vrste sličnih bića, recimo majmuna, mačaka, ljudi i t.d. ta. Mnoštvo i raznolikost koje nas toliko fascinira ostvaruje se ekstrapolirnjem istog kao kod povečavanja ili smanjivanja iste slike, ili različitih slika novim različitim rasporedima optičkih tolčaka slike.   U tradicionalnim  teološkim ili znanstvenim interpretacija ne uzima se u obzir činjenica da te promjene bilo u mnoštvu ili raznolikosti danas VRŠI I ČOVJEK, što je nepobitni teološki dokaz Boga. Manipulator s elementima stvaranja bio Bog, Čovjek ili Priroda uvijek je ono koje ZNA što će se dogoditi nakon nekog konkretnog manipuliranja onih elementa koji čine neku pojavu, biće ili stvar. 

Kod čovjeka je lako prepoznati tog manipulatora, jer to je čovjek KREATOR - DIZAJNER - PROJEKTANT - KONSTRUKTOR. 

Ti ljudi stvaraju MATRICE ( vrste ) PROIZVODA ILI BIĆA, stvaraju uvijek original i to je to VERTIKALNO STVARANJE , dok ljudi RADNICI I STROJEVI umnažaju te originale. Prvi su tvorci kao Bog, dok su drugi KLON MAJSTORI I KLON VELEMAJSTORI JEDNO TE ISTOG Jednog proizvoda u mnoštvo. 

Ovo što je napisano jest činjenica i temeljem te činjenice lako je vidjeti razliku između Čovjeka i Boga u kreativnom - tvoračkom smislu.

 Ljudi kreatori, dizajneri, projektanti i konstruktori nisu bogovi sve dok njihov stvaralački genij stvara partikularne proizvode za potrebe ljudi i njihovih socijalnih  sustava , kao što su industrijski i zanatski proizvodi svih mogući vrsta. Isti ti KREATORI, nazovimo ih tako skupnim imenom, postaju Bogovi li Bog kada postanu stvoritelji funkcionalnih samostvarajučih cjelina kao što su životinje, biljke   ljudi, ili inteligentni strojevi.   Dakle, čovjek postaje Bogom tek onda kada postaje sposoban STVORITI sve ono što tradicionalno nazivamo PRIRODOM. Nekome možda sve ovo može izgledati nategnuto, napuhano, nemoguće no skrećem pažnju čitatelju  na činjenicu,  da čovjek sve to već dobrim dijelom čini i radi već sada dok se ovo piše i da smo ušli u fazu eksponencijalnog razvitka i promjena. Sve što nam se možda danas čini nemoguće vrlo brzo će postati mogućim, tako da su izložene spoznaje u mojim tekstovima, kao i ovom, samo naznake nužnosti promjena u načinu ljudskog mišljenja i interpretiranja  Boga, Čovjeka  i svijeta. Na poslu koji se ovdje sugerira samo ujedinjene snage svih umnika, a naročito teologa i znanstvenika mogu riješiti promjene i najave promjena koja će se događati već u ovom stoljeću, a da se ne govori o drugim stoljećima kada će Čovjek - TVORAC lepršati svemirom i stvarati isto ono što je stvarao Bog. 

Osim toga, horizontalna klonska produkcija i vertikalnio stvaranje na najbolji mogući način govori o neminovnosti nastajanja VIŠEG BIĆA nego što je čovjek ( od krvi, mesa i kostiju ), a što je, svi znamo, već u postupku. Ta činjenica i ta anticipacija na najbolji mogući način govori da se cijeli sustav na Zemlji kreće prema nekim NOVIM BIĆIMA koje, ne slučano, STVARA ČOVJEK.

Neki Saleema Rane kaže: " Kloniranje je ključ vječnog života, a to je naš cilj. Božje stvaranje i ljudsko kloniranje su dva ista  postupka! " 

Što je ovdje napisano je velika pogreška, jer kloniranje nije ključ vječnog života, već obratno, svako kloniranje je smrtno, ONO JE PROFANO , jer ima svoj kraj. Ključ vječnog života je STVARANJE, a ne KLONIRANJE života. Prepoznavanjem te razlike kako od strane teologa, tako  i znanstvenika rješava sve probleme te moralne i etičke nedoumice oko kloniranja. 

Već je napisano da pojavom nanotehnologije čovjek i čovječanstvo ulaze u razdoblje apsolutne kreacije, što treba znati svaki teolog i znanstvenik.

Ateist govori ovako: " Možda bi svijet i prihvatio kloniranje sv. Franje, ili Majke Terezije, ali tko će prihvatiti kloniranje Staljina, Hitlera ili Miloševića? To znači kakav će učinak imati jedan klon na ljude koje zateče? " 

Komentar:  " Zloupotreba slobode i ljudskih spoznaja može dovesti do propasti ljudskog roda. Bog je stvorio svijet reda, a čovjek unosi nered. Bog je postavio čovjeka u edenski vrt da ga obrađuje i čuva, a on ga razara. Nepoštivanje Božjeg plana je uništavanje svijeta, degradiranje ljudske osobe  vodi u gubljenje sretne vječnosti " kaže Fra Ante Pranjić. 

Šteta je što ljudi poput Pranjića još uvijek ne vide i onu drugu lošu stranu prirode i čovjeka koju je također stvorio Bog, a ne čovjek. Već sam bio napisao da je izvor svih zala čovjeka GLAD, a Bog je stvorio čovjeka gladna. Pokretač neprirodne smrti kod životinja i ljudi je glad za hranom i energijom potrebne za život milijarda stanica koja traže svakodnevni obrok hrane i energije kao i čovjek. Ta glad se stalno povećava,a ne umanjuje, te se time stalno povečava i nagon gladi s potencijalnim prijetnjama novih stradanja i patnji.

Nekada su se ljudi međusobno ubijali radi teritorija i hrane što je bilo usko povezano, a sada se ljudi ubijaju također radi teritorija i hrane koja se zove NAFTA. Ljudi moraju razumjeti da je potreba za energijom imanentna životu i ovisno o razini života ovisi i razina potrošnja energije. 

Mi jedemo šećer da bi naše stanice dobile energiju, a mi ne samo da jedemo drvo, ugalj, naftu, već jedemo i energiju atoma da bi živjeli kao zajednica ljudi. 

U obilju životnih vrsta čemu se ljudi dive postoje i predatori životinje,a takvih je i među ljudima. Sve su to " djeca " Božja od Betovena do ubojice , od nježnog djetešca do surovog Oca. 

Prema svim teološkim pričama sve ih je stvorio Bog, a po ateističkim priroda. Tu se mora imati na umu da je dobro i zlo stara sintagma Biblije. Čovjek je taj koji zahvaljujući prepoznavanja dobra i zla ima mudrost izbora. 

Sloboda je tu ključna riječ. 

Kako i na temelju čega odabrati dobro, a ne zlo, ako je čovjek gladan?

Teško pitanje za teologiju i znanost. 

Ateisti kao što je poznato polaze s gledištem da je život nastao besmislenim kemijskim postupkom, slučajno, nasumice pa zato stvoreno ne mora imati smisao.

 Ateisti to objašnjavaju ovako: " Zašto mora postojati razlog postojanja? Svemir postoji jednostavno zato što postoji, zar mora imati razlog? Možemo se baviti uzrocima postojanja, ili onime što bi moglo dovesti do njegovog nastanka, ali zašto tome davati smisao? " 

Komentar: Vidimo da pisac ne razlikuje uzrok i posljedicu. Ne vidi da je razlog nekom postojanju samo postojanje. Smisao postojanja je postojanje, a smisleno može biti samo u slučaju ako ga stvara smisleni uzrok, a to je uvijek nekakva i nečija inteligencija. Samostvaranje ili autopoiesi je takav smisleni uzrok stvaranja. 

Žovotinje i biljke stvaraju sami sebe iz sebe po uputama - informacijama Ishodišta - genoma prve stanice. Umnažajući se stanice stvaraju svoje tvornice, organe, informacijske sustave i metabolističke procese isto kao što čine ljudi  na makro razini. Sve što je stvoreno na Zemlji stvoreno je posredovanjem ljudske inteligencije koja je u svom elementarnom vidu transferirana iz prirode koju stavra Bog u ljudsko znanje i vještine.

Dalje, isti ateist kaže: " Ako ćemo prihvatiti teoriju evolucije, da li bi imalo smisla pitati zašto su dinosauri postojali? Zašto bi smo tražili neki smisao njihovog postojanja? "

Komenta: Ateist ne vidi da je smisao postojanje dinosaurusa u njihovom postojanju da bi postojali kao faktor u stvaralačkom i prehrambenom lancu života. Smisao mačke je da postoji i da lovi i jede miševe. Isto tako smisao postojanja Dinosaurusa je da postoji i jede lišće,i travu, ili neke životinje kao što je smisao krave da postoji i pase travu, daje mlijeko i svoje meso za ljudsku preharanu. 

Dalje isti ateist kaže: " Čovjek ima potrebu davati smisao svijetu koji ga okružuje, ali to i dalje ne znači da taj svijet zaista ima smisao. Početne vrijednosti teološkog problema nisu dobro postavljene. Tražimo smisao i to je pitanje bez odgovora. Ali ako ovo pitanje preformuliramo, i shvatimo da čovjek sam sebi daje smisao, tada mnogi problemi   nestaju. " 

Komentar: Vrijedi isto. Čovjek daje smisao od njega stvorenom, dakle, i samom sebi, ali je istodobno i smisao svijeta. Po ateističkim shvčanjima čovjek je objekt prirode, objekt svijeta dok je prema Filozofiji Ishodišta i prema stvarnoj svojoj uluzi  subjekt prirode i svijeta.

Ateisti ne razlikuju uloge i smisao gusjenice i leptira. Ne vidi da je smisao leptira osim da postoji i u stvaranju leptira. 

Prvi veliki teološki smisao postojanja je postojanje radi Sina, radi Kćeri, radi sadašnjeg i budućeg života  koje svoj smisao nalazi u STVARANJU postojanja , u djelima, u stvorenom. 

Smisao života je stvoriti novi život, a ne samo trabunjati o svom životu. 

Smisao je, rekli smo, po znanstvenim kriterijima doseći znanje Boga, a po teološkom smislu  postati Bogom.

U praksi života to je smisao doseći i proći vlastito Ishodište u ljubavi stvaranja novog čovjeka. 

Religija i teologija o kojoj govori Ivančić i Ratzinger imaju  duboke krojene u ranim narodima i civilizacijama, naročito u Egipatskoj koja je i Ishodišna religija za Židovsku, Katoličku i Islamsku religiju. Znanje je refleksno dok je mudrost inteligencija.  Kada Isus ljubi čovjeka,a ovdje se kaže i čovječanstvo, onda to čini zato što obuhvaća i pozna cijelog čovjeka i čovječanstvo,a ne samo njegov dio. To potvrđuje I Ivnčić kada kaže: " Duh je sposobnost čovjeka da vidi cjelinu i da procjenjuje stvarnost. "  

Znamo li što to znači? 

Ako je cilj meditacije samo vjerovati onda naš um nema što tražiti u Crkvi pogotovo ne ako znamo da Isus nije uskrsnuo sam radi sebe već i radi čovjeka. Bez te povezanosti nema ni teologije ni znanosti. Ako je Isusovo tijelo i naše tijelo, te ako je Isusova krv i naša krv, onda je naš mozak i Isusov mozak i za očekivati je da Isusu nema ništa protiv da ga mislimo njegovim mozgom u našoj glavi, jer naš mozak je i njegov mozak.

Teologija  mora početi govoriti o Bogu konkretno, stvarno i opipljivo bez fantazija kao što su ove: " Bog je iznad dosega našeg, ljudskog uma, jer je izvan dosega naših osjećaja i jer ga je nemoguće opisati riječima i slikama. Vizije  o Bogu glase ovako: Bog je sveprisutan, sveznajući i svemogući. Bog je sveprisutan, jer nema mjesta gdje Bog nije. Bog ispunjava cijeli poznati svemir. Bog ispunjava i nas. Mi smo, u nekom smislu, proširenje Boga, Božji izraz, ili aspekt Boga. Bog je sveznajući, jer nema nikakvog Božjeg znanja koje je izvan Boga. Znanje je Bog i Bog je znanje. Bog je transcendentalan preko dualizma i nije ni na jednoj strani bilo kog problema. I zbog toga je Bog beskonačna sreća. Bog je tišina koja drži zvuk na okupu. Bog je prostor koji drži predmete na okupu. Bog se smatra Kreativnom prazninom, prazninom iz koje sve nastaje, tihi i nevidljivi izvor koji zrači stvaranje. Prolazeći kroz sve različite poglede na Boga, pozvani smo da nastavimo dalje razmišljanje i proširujemo naše vidike. Jer, zapravo je nemoguće ignorirati mogućnost postojanja Summum Bonum sveg postojanja. " 

( Ovo je prema članku Saleema Ranea ) Za razliku od ovakvih " čupavih " gledišta moj prijedlog je da se kaže: Bog = Ishodište. Tamo gdje je Ishodište tamo je Bog, kao što je već netko rekao  " Tamo gdje je ljubav, tamo je jedinstvo, tamo je Bog ",  

 Zašto treba krenuti tim putom? 

Zato što svaka stvar, svako biće na Zemlji, a vrlo vjerojatno i u svemiru, kao i sam svemir mora imati svoje Ishodište. Tako na primjer u biologiji svijeta svaka biljka svako drvo, svaka životinja ima svoje Ishodište. Znanost je otkrila da sva ta Ishodišta imaju isti logos i istu strukturu, i to ne bilo kakvu, već upravo onakvu kakva je struktura i logos Biblije. Treba li veći i jaći dokaz o univerzalnoj povezanosti između Ishodišta i Boga, a svako ishodište i sva Ishodišta zajedno sadržajno su  nešto konkretno i stvarno kao što konkretan i stvaran svaki čovjek, ali, kao što je rečeno više puta samo u sjedinjenom stanju. Summum Bonum uvijek je sadržano u Ishodištu, kao što je, na primjer, optički fokus, sjeme, prva stanica, ili kao što je težište tetraedra.    

Vidimo u tekstu Saleema da se Bog povezuje s dualizmom što je potpuno pogrešna uputa, jer Bog nije dualan, već je četvoran. Tako kaže i Biblija ( Ezekijel ). Sva Ishodišta su četvorna, a ne dvojna kako se tradicionalno smatra. Kada se ljube dva bića žensko i muško ljube se četiri bića, a ne dva, jer je svako biće ljubavnika dvojno, što znači da je u ljubavi sve četvorno, kao što je to eklatantno kod puževa. 

 Jedan od neriješenih problema moderne teologije i znanosti je Darwinova teorija evolucija. Očito je jednima i drugima da se u tradicionalnu teoriju evolucije uklinio čovjek i čovječanstvo sa svojim djelima. Neki čak tvrde kako je evolucija vrsta stala i otpočela neka druga sociološka. Tu se piše svašta samo ne činjenica da je  čovjek od objekta evolucije postaje njezin subjekt i da se pred čovjekom pojavljuje gigantski organizam kojeg sam čovjek izgrađuje. 

Malo je ljudi koji to vide i znaju, čak štoviše mnogi su uplašeni pred promjenama koje su u tijeku i koja dolaze.

Simbolički rečeno radi se o sljdećem: Ako se uzme da su četiri faze metamorfoze gusjenice: Jaje - Larva ( gusjenica ) - Kukuljica - Leptir onda sve te faze prolaze i  čovjek i čovječanstvo. Na razini čovjeka lako je povući paralelu: prva stanica - fetus - dijete - čovjek, no na razini čovječanstva je nešto teže. Znamo li mi na kojoj razini vlastite evolucije se nalazi čovječanstvo  u 2011. godini ? Znaju li stanice  gusjenice da će se pretvoriti u šarenog leptira koji leti,a ne samo gmiže kao  gusjenica? Isto pitanje vrijedi za čovjeka i čovječanstvo? Znamo li u koje i kakvo biće se razvija čovječanstvo? Nitko nema odgovora na to pitanje, osim onoga koji zna da su evolutivne faze čovječanstva analogne evolutivnim fazama gusjenice. Ako je bitna značajka četvrte razine razvitka  pojava živčanog sustava i mozga onda imamo snažnu indikaciju za odgovor na pitanje na kojoj evolutivnoj fazi se nalazimo. Komunikacijska elektronizacija svijeta razvitkom žične i bežične telefonije, slikovna, filmska,  video i TV komunikacija s pojavom naglog razvitka kompjutorske tehnologije i interneta sa svim integrirajućim fenomenima kazuje nam da se čovječanstvo nalazi u četvrtoj fazi svog razvitka, kada se pojavljuje kao " leptir ", što je sinonim za pojavu Ishodišta - Boga u čovječanstvu. Ali, to nam govori i nešto daleko više, a to je, da se čovječanstvo još uvijek nalazi u svoj fetusnoj fazi razvitka, što znači, da iz svemirske perspektive još nije ni rođeno. Ako je istina što je ovdje napisano onda pred čovječanstvom dolazi vrijeme svemirskog rođenja. Nekome ovo može izgledati kao SF fantazija, no ako imamo analogiju između fetusnog razvitka konja i čovjeka i analogiju između njihovih rođenja, onda imamo i analogiju rođenja između čovjeka i čovječanstva. Time to prestaje biti SF fantazija i postaje očekivana stvarnost  za koju se čovječanstvo mora pripremiti. Kako će to izgledati u stvarnosti , tek će se vidjeti.  Ljudi danas još ne mogu ni slutiti u što će se razviti čovječanstvo. No jedno je sigurno da će to biće po svojstvima biti bitno različito od sadašnjeg - biti će će " LEPTIR "  sa sposobnošću obnavljanja svojih  životnih faza razvitka.  Jedino što se može predvidjeti i znati jest da će se " leptir " čovječanstva sigurno pojaviti. 

Teoriju o evoluciji leptira napisati će neka " stanica leptira ", ili ona stanica koja poznaje sve četiri evolutivne faze, a ne samo jednu. Teologija i znanost se moraju okrenuti takvoj teoriju, preči granicu gusjenice i ući u svijet leptira. To je, naravno, FILOZOFIJA ISHODIŠTA. Francis Crick, zaslužan za otkriće DNA priznao je 1981. godine: " Iskren čovjek, naoružan znanjem koje nam je dostupno, može izjaviti samo da se u određenom smislu, porijeklo života pojavljuje trenutačno, gotovo kao čudo." Znamo da tradicionalni evolucionisti  rado negativno govore o Biblijskom stvaranju u 6 dana, što je po njima nemoguće - religijska glupost, a vidimo što kaže znanstvenik Crick. Ako smo dovoljno obazrivi, morali bi vidjeti i znati da se i čovjek stvara praktički trenutačno, u vrlo kratkom vremenskom intervalu. To darvinisiti evolucionisti neće ili ne žele vidjeti, jer se boja da bi im dugotrajna evolucija kao filogeneza propala, iako su na početku imali ontogenezu koju su odbacili jer im je bila preblizu Bogu. Evolucionisti više ne govore o ontogenezi jer im je " brza rekapitulacija filogeneze " pomutila um. Milijuni godina evolucije sažimaju se na vrijeme razvitka fetusa,a to je vremenski interval stvaranja bića.  Vrijeme majke od 9 mjeseci i vrijeme fetusa nisu isto vrijeme. Vrijeme za majku je dugo, dok je za fetus kratko. To je ista ona relacija koju vidimo kao znanje koje se stjeće godinama kao filogeneza znanja ,   ponavlja se  brzo  kao ontogeneza znajnje samo u desetak godina, što je vrijeme školovanja. 

H.S. Lipson, britanski fizičar, iako i sam evolucionist, 1980. godine kaže " Mislim, da moramo ići dalje od tradicionalne evolucionističke teorije i priznati da jedino prihvatljivo objašnjenje jest Stvaranje. Znam da je ovo anatema za fizičare, a svakako i za mene, ali ne smijemo odbaciti teoriju koja nam se ne sviđa ako je eksperimentalni dokazi podupiru". Zato bi se teolozi i znanstvenici više  trebali pozabaviti TEORIJOM STVARANA nego polemikama postoji li Bog ili ne? 

Dr. Warkulwiz kaže: " Ismijavamo sami sebe kada kažemo da je čovjek u središtu svijeta. Govori nam se da smo mi ljudi samo beznačajne mrlje u beskrajnosti svemira…Ali zapravo se radi o ljudima koji su na strani onih koji licemjerno ne poštuju čovjeka. Đavao voli izokretati stvari naopako… loše se pokazuje dobrim, dobro lošim." " Jao se onima koji zlo pogrešnim zovu dobrim, a dobro zlim, koji tamu prikazuju svetlom, a svjetlo tamom…" , kaže Izajia (Iz 5,20). 

U mojim radovima stalno ističem zamku preobrata i pogrešnih linearnih i dualnih interpretacija. Znanstvenici i teolozi više bi trebali povesti računa o četvornosti, a ne dvojnosti polarnih odnosa i procesa u čovjeku, čovječanstvu i svijetu. 

Papa Benedikt XVI., 24. Travnja 2005,. na svojoj homiliji prilikom uvođenja u službu je izrekao: " Mi nismo slučajni i besmisleni proizvod evolucije. Svatko je od nas plod Božje zamisli. Svatko je od nas željen, svatko je ljubljen, svatko je potreban." Radi se o matricama, elementarnom logosu i strukturi života, radi se funkcionalnoj ulozi svake stanice u našem organizmu. Isto tako u bioničkoj orgnizaciji svaki čovjek ima svoju funkcionalnu ulogu u ljudskom organizmu - čovječanstvu bio on smetlar ili nobelovac. 

Dr. Robert Milikan, fizičar evolucionist, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku je rekao: "Patetična je stvar da imamo znanstvenike koji pokušavaju dokazati evoluciju koju niti jedan znanstvenik ne može dokazati." 

Za razliku od znanstvenika moja malenkost DOKAZUJE evoluciju, evolucijom čovjeka i čovječanstva. Neka netko pokuša osporiti činjenicu da čovječanstvo evoluira. Ali ta evolucija nema nikakve sveze s Darvinovom evolucijom. Prvu promiče inetligencija i STVARANJE čovjeka, dok je druga " nasumična adaptacija i borba za opstanak ". Te dvije evolucije nemaju ništa jedna s drugom. Evolucija čovjeka i čovječanstva je sveta evolucija dok je darvinistička evolucija profana.

Evo štovani čitatelju s ovim završava NOVA - STARA TEOLOGIJA iz perspektive Filozofije Ishodišta u korelaciji sa znaošču s temeljnom postavkom da je znanost ostvaruje ono što religija anticipira. To su dvije grandiozne umnosti čovjeka koje se međusobno prožimaju i u konačnici sjedinjuju kao stvaralačka moć Boga i Čovjeka izražena kroz čovječanstvo. Treba zapamtiti i razvijati dalje da su Bog i Ishodište isto. Čitatelji i eventualni analitičari ovog teksta trebali bi zapažati, vidjeti i razmišljati o slijedećem:

Svi kinetičke pojave kod čovjeka ( i svih drugih živih bića ) su oscilatorne. Čovjek oscilira s nogama kad hoda ili trči, oscilira s rukama, oscilira s čeljustima kada jede, očni kapci osciliraju, žvakanje je oscilatorno, čovjek diše oscilatorno, vidi i čuje oscilatorno, živi oscilatorno izmjenama dana i noći, čas spava, čas je budan. Srce radi oscilatorno, krvotok je oscilatoran, pluća dišu oscilatorno, želudac radi oscilatorno, znojnice rade oscilatorno, čovjek misli oscilatorno, sve je oscilatorno u čovjeku i kod živih bića na Zemlji, Ptice lete oscilatorno, ribe plivaju oscilatorno, zmije se kreću oscilatorno, i ono što je najvažnije, sve biljke žive oscilatorno i sve polarne ili  spolne aktivnosti su oscilatorne. Dakle, sve u živom svijetu, kao i fizikalnom je oscilatorno, time da se u fizikalnom svijetu to naziva valno - kvantnom pojavom. To su sve činjenice koje treba istraživati i povezivati i kada se to učini pred umom čovjeka će se pojaviti oscilatorna znanost i oscilatorna religija. Pojavit će se jedna univerzalna umnost koja će ljude koji to spoznaju činiti sretnim i veselima, a svi ljudi i čovječanstvo dobit će šansu da se izvuku iz gliba gluposti u koji su se sami uvalili. 

Bili sretni i veseli otkrivajući i otkrivajući Ishodišta svijeta i Filozofiju Ishodišta - dodir znanosti i teologije ju stvaranju.       

   


Views: 5528 | Ispis | E-mail

Comments (2)
RSS comments
1. 15-10-2011 19:20
 
Dragi Geza, sretan sam sto si neumoran! Zbog toga si mi inspiracija, jer si stariji a Ishodiste ti je izvrsna inspiracija. Sretan sam sto povezujes vjeru i znanost, jer samo sprezanjem dolazimo do istine?  
Sretno i nadam se da će se naći sve vise ljudi,koje ćeš nadahnjivati!
 
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
2. 25-12-2011 02:38
 
opet sam za Božić došao na tvoj portal. Svi oko mene spavaju, a ja dam, kao i ti, na tragu spajanja vjere i znanosti. Niti su me teolozi, niti znanstvenici shvatili. Boze oprosti im sto nas ne shvaćaju, već rodi Gezu i mene da jednina i drugima priblizimo naša saznanja. 
Amen!
 
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

Only registered users can write comments.
Please login or register.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved

 
Sljedeća »
Prijava





Zaboravili ste šifru?
Ako još nemate Korisnički račun, možete ga kreirati ovdje.
Tko je Online
PRIJATELJI

www.croinfo.com

lijepa nasa domovina hrvatska

Hrvatski branitelji

Portal Humanitas

 

© 2009 www.ishodište.com
Sva pitanja o stranici uputiti na contact mail
Holidays in apartments Rovinj, Istria, Croatia I Apartments Rovinj, Istria